[1] Nakon što je Jeremija narodu objavio sve ove riječi Gospoda, Boga njihovog – kojim ga je Gospod, Bog njihov, poslao njima,
[2] Azarja, sin Hošajin, Johanan, sin Kareahov, i svi oholi muževi viknu Jeremiji: „Lažeš! Gospod, Bog naš te nije poslao nama da bi nam kazao: ‘Nemojte polaziti u Egipat, da biste tamo živjeli kao tuđinci!’,
[3] nego te na to nagovorio Baruh, sin Nerijev, da nas predaš u ruke Kaldejcima, da nas pobiju ili odvedu u Babilon!”
[4] Tako se Johanan, sin Kareahov, vojskovođe i cijeli narod nisu pokorili Gospodnjoj odredbi da se ostane u zemlji Judeji.
[5] Tako Johanan, Kareahov sin, i sve vojskovođe skupe preostale Judejce, one koji su se vratili iz onih naroda u koje su ih protjerali da bi živjeli u zemlji Judeji;
[6] muževe, žene, djecu, kraljeve kćeri i sve duše koje je Nebusaradan, vrhovni zapovjednik straže, ostavio kod Gedalije, sina Šafanovog sina Ahikama – povedu i vjerovjesnika Jeremiju i Baruha, Nerijina sina.
[7] Tako pođu u zemlju Egipat jer se nisu pokorili Gospodnjem glasu; naposljetku stignu u Tafnis.
[8] Gospodnja riječ dođe Jeremiji u Tafnes:
[9] „Uzmi golemih kamenica pa ih zakopaj u pločnik koji se nalazi na ulazu u faraonov dvor u Tafnesu – učini to pred svim Judejcima.
[10] Potom im reci ovako: Gle, dovest ću svoga slugu Nabukodonosora, kralja Babilona, i podignut ću njegovo prijestolje iznad ovih kamenica koje sam zakopao; nad njima će razastrijet svoj svečani tepih.
[11] A kad dođe, udarit će na zemlju egipatsku: Oni kojima je smrt određena – u smrt; oni koji su za sužanjstvo – u sužanjstvo; a oni koji su za mač izabrani – pod mač.
[12] A u hramovima egipatskih bogova ću raspaliti vatru; ona će ih spaliti i izagnati. Očistit će zemlju egipatsku onako kao što pastir čisti plašt od buha, a onda će u miru otići.
[13] Polomit će stupove Bet Šemeša, koji su u zemlji egipatskoj, a hramove egipatskih bogova će spaliti.”