[1] „Teško pastirima koji kvare i tjeraju ovce stada Moga!” Tako kaza Gospod.
[2] Stoga Gospod, Bog nad vojskama, ovako kaza pastirima koji čuvaju narod Moj: „Rastjerali ste i rasturili ovce Moje, niste ih čuvali! Gle, snaći ću vas opakošću vaših djela – tako veli Gospod.
[3] Ja ću skupiti ostatak ovaca Svojih iz svih zemalja, sa svih mjesta na koja sam ih protjerao. Potom ću ih nanovo odvesti njihovim pašnjacima da žive u blagostanju i da se množe.
[4] Nad njih ću postaviti pastire koji će ih napasati; neće se više plašiti i bojati, nijedna se neće izgubiti – tako veli Gospod.
[5] Gle, dolaze dani u kojima ću Davidu podignuti lozu pravednu; kralja koji će pravedno vladati i razborito postupati, koji se svijetu donijeti pravicu i poštenje.
[6] Judeja će se spasiti u njegovim danima Izrael će biti siguran; a ovo je ime kojim će ga zvati: ‘Gospod je pravda naša.’
[7] Tako, stižu dani – to je riječ Gospodnja – u kojima više neće govoriti: ‘Tako živ bio Gospod Koji je Izraelove sinove izveo iz Egipta!’,
[8] nego će govoriti: ‘Tako živ bio Gospod Koji je potomke Izraelovih sinova vratio sa sjevera, Koji ih je doveo natrag iz svih zemalja u koje ih je protjerao.’”
[9] O prorocima: „Srce mi je slomljeno, kosti mi se tresu; ja sam poput pijanca, čovjeka kojega je uzelo vino, i sve zbog Gospoda, i Njegovih svetih riječi.
[10] Jer zemlja je puna lažova, zemlja tuguje zbog prokletstva, opustjele su ispaše; opaka su djela njihova, nepošteni su u sili svojoj.
[11] Jer i prorok i svećenik su nevjerni; čak i u Domu Svome nađoh opakosti njihove – tako reče Gospod.”
[12] Zato će staza njihova postati provalijom tamnom; gurnut će ih, a oni će pasti, jer Ja ću ih snaći nevoljom, godinom kazne njihove – tako reče Gospod.
[13] Među prorocima Samarije vidjeh opakost, proricali su kroz Baala i zavodili Moj narod Izrael.
[14] Vidjeh grozote među prorocima Jerusalema; žive u nevjerstvu i lažima, snaže ruke zlotvora, tako da se niko ne odvraća od zla; svi postadoše slični stanovnicima Sodome i Gomore.
[15] Stoga Gospod nad vojskama ovako kaza o prorocima: „Gle, hranit ću ih gorčinom, a napajati vodom otrovanom, jer jerusalemski proroci proširiše bezbožništvo po zemlji cijeloj.
[16] Nemojte slušati riječi proroka, onih koji vam proriču! Lažu! Proriču naume vlastitih srca, a ne ono što dođe iz Gospodnjih usta.
[17] Postojano vele onima koji me preziru: ‘Gospod kaže da ćete živjeti mirno!’ A svima onim što hode u tvrdoglavosti srca svojih: ‘Neće vas snaći nikakva nevolja!’
[18] Ko je stajao u Gospodnjem savjetu, ko je čuo Njegove riječi i vidio? Ko je pazio na riječ Moju, ko je poslušao?
[19] Gle, srdžba se raskovitlala kao oluja, vrtlog će snaći glave bezbožnika!
[20] Gospodnji gnjev se neće odvratiti, sve dok ne ispuni Njegov naum. U posljednjim danima ćete to shvatiti i razumjeti.
[21] Nisam poslao ove proroke, a oni su ipak išli; Nisam im se obraćao, a oni su ipak proricali.
[22] Da su u Mome savjetu stajali, objavljivali bi riječ Moju, i navraćali narod da se odvrati od svojih staza zlih i djela opakih!”
[23] Tako veli Gospod; „Jesam li samo neki Bog obližnji? ili Bog koji je i dalek?
[24] Može li se ko skriti da ga ne vidim, da ga ne ugledam?” Tako veli Gospod. „Zar ne ispunjavam nebesa i zemlju?” Tako kaza Gospod.
[25] „Čuo sam riječi proročke, onih koji su u Moje ime lagali i govorili: ‘Usnio sam nešto! San me pohodio!’
[26] Dokle ovako? Treba li lažno proročanstvo ostati u srcima proroka? A ovi proroci, oni koji proriču vlastite laži;
[27] zar im nije naum da narod zaboravi na ime Moje dok jedni drugima govore o snovima, onako kako su i očevi njihovi zaboravili ime Moje zbog Baala?
[28] Prorok koji je nešto usnio govori o svome snu; a onaj koji zna riječ Moju taj je i objavljuje u istini!” Šta je zajedničko slami i žitu? To je riječ Gospodnja.
[29] Zar riječ Moja nije poput vatre – tako veli Gospod – kao čekić koji lomi stijenje?
[30] „Gle, zato snalazim proroke – to veli Gospod – one koji kradu riječi Moje jedni od drugih.
[31] Evo Mene protiv proroka koji mlate jezikom ali govore, ‘ovako govori Gospod’
[32] Gle, snaći ću one – tako reče Gospod – koji proriču iz snova lažnih i koji zavode narod lažima i glasinama, a Ja ih nisam poslao i nisam im zapovjedio ništa – a narod nema nikakve koristi od njih! Tako reče Gospod.
[33] A ako te ovaj narod, prorok ili svećenik upitaju: ‘Šta je breme Gospodnje?’ Ti im odvrati: ‘Šta je breme? Ja ću vas zbaciti!’ Tako veli Gospod.
[34] A prorok, svećenik ili narod koji govori: ‘Breme Gospodnje’, tog čovjeka ću snaći zajedno s domom njegovim.
[35] No, ovako odgovarajte jedni drugima ili braći svojoj: ‘Šta je Gospod odgovorio?’ ili ‘Šta je Gospod kazao?’
[36] No, ne spominjite ‘Bremena Gospodnjeg’, jer svakome će njegova sopstvena riječ postati breme, jer vi izvrćete riječi Boga živoga, Gospoda nad vojskama, Boga našeg!
[37] Ovako ćeš reći prorocima: ‘Šta ti je Gospod odgovorio?’ ili ‘Šta je Gospod poručio?’
[38] No, ako kažete ‘Breme Gospodnje’, onda Gospod odvraća: Jer ste govorili o ‘Bremenu Gospodnjem’ iako sam vam kazao da ga ne spominjete,
[39] gle, stoga ću vas posve zaboraviti zajedno s gradom ovim, koji sam dao očevima vašim, i odbaciti od lica Svoga.
[40] A udarit ću vas sramotom i ruglom vječitim koje će dovijeka ostati zapamćeno!”