[1] Gospod mi kaza ovako: „Pođi i kupi laneni pojas, opaši se njime ali ga nemoj skvasiti vodom!”
[2] Tad pođem, kupim pojas po Gospodnjoj riječi i opašem se njime.
[3] U to vrijeme mi po drugi put dođe Gospodnja riječ:
[4] „Uzmi pojas koji si kupio, kojim si se opasao i pođi s njime do Eufrata. Tamo ga sakrij u jednoj raspuklini!”
[5] Tako pođem i sakrijem ga kraj Eufrata, onako kako je Gospod i kazao.
[6] Prođe mnogo dana, a Gospod mi se nanovo obrati: „Pođi na Eufrat i uzmi onaj pojas koji si sakrio po Mojoj zapovjedi.”
[7] Pođem na Eufrat, otkopam pojas i odnesem ga s onog mjesta na kojem sam ga ranije sakrio. Kad gle, pojas je istruhnuo; nije više bio nizašta.
[8] Tad mi Gospod kaza ovako:
[9] „Gospod reče: Dat ću da isto ovako propadne silni ponos jerusalemski i judejski!
[10] Ovaj opaki narod koji Me neće slijediti, koji hodi u tvrdoglavosti svoga srca i bludi za tuđim bogovima, da bi se njima klanjao i služio – bit će kao pojas ovaj koji više ničemu ne služi!
[11] Jer onako kako pojas prianja uz muža, tako sam i Ja prikučio cijeli dom Jerusalema i dom Judeje k sebi – to je riječ Gospodnja – da budu narod Moj, da Mi budu slava, ukras i hvala – no, oni Me nisu htjeli slušati.”
[12] Zato im kaži ovako: „Ovako veli Gospod, Bog nad vojskama: Svaki će se vrč napuniti vinom! A kad te potom upitaju: ‘Misliš li da mi to ne znamo, da će se svaki vrč ispuniti?’
[13] Ti odvrati: Ovako kaza Gospod: Gle, posve ću opiti sve stanovnike zemlje ove, kraljeve, svećenike, proroke i stanovnike Jerusalema.
[14] A potom ću ih razbiti, jednog za drugim, očeve sa sinovima – to je riječ Gospodnja – neću ih poštedjeti; neću imati milosti, nikakvo sažaljenje Me neće odvratiti od toga da ih uništim!”
[15] Čujte i pripazite! Nemojte se oholiti jer Gospod govori!
[16] Slavite Gospoda, Boga svoga, prije no što se smrači, ranije no što se spotaknete po gorama tamnim! Tražit ćete svjetlost, no, on će dati sjenu smrti, i preobraziti svjetlost u tamu gustu.
[17] Ako me nećete poslušati onda će mi duša potajno jecati zbog oholosti vaše; plakat ću neprestano i suze roniti, jer hvataju i odvode stado Gospodnje.
[18] Recite kralju i gospodarici: Ponizite se, jer je vijenac vaše slave skliznuo s vašeg čela.
[19] Južni gradovi su zaključani, niko ih ne otvara. Sad u sužanjstvo odvode Judeju cijelu, doista, sve ih odvlače.
[20] Digni glavu, pogledaj šta navaljuje sa sjevera! Gdje je stado koje ti je dano, divne ovce tvoje?
[21] Šta ćeš reći kada Gospod nad tebe postavi ljubimce tvoje koje si sama navikla na se? Neće li te uhvatiti grčevi kao ženu na porođaju?
[22] A kada u srcu svome prozboriš: „Što me snalazi sve ovo?” Onda znaj – to je zbog velikog grijeha tvoga, zato ti otkriše skutove, i ostaviše nage tabane.
[23] Može li Etiopljanin promijeniti boju kože, ili leopard otkloniti pjege? Onda i vi možete činiti dobro, što ste na zlo navikli.
[24] Zato ću ih rasijati kao pljevu, koju nosi vjetar pustinjski.
[25] To je sudba tvoja, dio koji ti je određen – tako veli Gospod – „zato što ste Me zaboravili, i što ste se u laži uzdali.
[26] Zato ću ti preko glave svući skut – neka se vidi sramota tvoja;
[27] sve vjerolomstvo, žudnja tvoja, i besramno bludničenje! Vidio sam tvoja djela ogavna na poljima i brdima. Ah, teško tebi Jerusaleme! Zašto se nećeš očistiti? Dokle li ćeš ovako?”