[1] Ovo je riječ koja dođe Jeremiji desete godine Sidkije, kralja judejskoga; to je bila osamnaesta godina kraljevanja Nabukodonosora.
[2] U ono vrijeme je vojska babilonskog kralja opsjedala Jerusalem, no, Jeremiju su zatvorili u tamničko dvorište, koje je dio dvora judejskog kralja.
[3] Sidkija, kralj Judeje, ga dade zatvoriti, govoreći: „Zašto predskazuješ i vičeš: ‘Ovako kazuje Gospod: Gle, dajem ovaj grad u ruke babilonskog kralja – da ga zauzme.
[4] A Sidkija, kralj Judeje, neće izmaći Kaldejcima, nego će doista biti predan u ruke babilonskog kralja. Oni će neposredno razgovarati i gledati jedan drugoga u oči.
[5] Tako će Sidkiju odvesti u Babilon, i tamo će ostati dok se ne osvrnem na njega – to reče Gospod – čak i ako povedete boj protiv Kaldejaca nećete ništa izmijeniti.’”
[6] A Jeremija reče: „Dođe mi Gospodnja riječ:
[7] Gle, doći će ti Hanamel, sin tvoga strica Šaluma, i reći će: ‘Kupi moje polje kod Anatota; jer ti imaš pravo otkupa!’
[8] I bi onako kako je Gospod i kazao – moj rođak Hanamel dođe u tamničko dvorište i reče: ‘Kupi moje polje u Anatotu, u zemlji Benjamin. Jer tvoje je pravo otkupa i nasljedstva. Kupi ga!’ Tad sam shvatio da je to po riječi Gospodnjoj.
[9] Tako sam otkupio polje kod Anatota od rođaka Hanamela, izmjerio sam novac i platio – sedamnaest šekela srebra.
[10] Tako potpišem kupoprodajni ugovor, zapečatim ga, pozovem svjedoke i novac izmjerim na vagi.
[11] Uzmem zapečaćeni kupoprodajni ugovor, nagodbu s uvjetima i otvoreni ugovor,
[12] a kupoprodajni ugovor dadnem Baruhu, sinu Mahsejeva sina Nerije; moj rođak Hanamel i svjedoci su bili prisutni, potpisali su kupoprodajni ugovor, i to na oči svih Judejaca koji su sjedili u tamničkom dvorištu.
[13] Tako pred svima naredim Baruhu:
[14] Ovako kaže Gospod nad vojskama, Bog Izraela: ‘Uzmi ugovore, onaj zapečaćeni i onaj otvoreni, i ostavi ih u jedan glineni vrč da se dugo sačuvaju!’
[15] Jer ovako kaže Gospod, Bog nad vojskama: ‘U ovoj će se zemlji iznova kupovati kuće, polja i vinogradi!’”
[16] Nakon što sam predao kupoprodajni ugovor Nerijevom sinu, Baruhu, pomolim se Gospodu govoreći:
[17] „Jao Gospode, gle, Ti si stvorio nebesa i zemlju snagom Svojom ogromnom, ispruženom desnicom; ništa Ti nije nemoguće!
[18] Ti hiljadama daješ milost, vraćaš grijeh očeva na sinove i potomke njihove, o, veliki i moćni Bože čije je ime ‘Gospod nad vojskama’.
[19] Silan u savjetu, moćan u djelovanju. Tvoje oči motre sve puteve ljudske, da svakome pojedincu dadne po putevima njegovim i po plodovima njegovih djela.
[20] Dao si znamenja i znakove u zemlji Egipat, znani su do dana današnjega; učinio si to i Izraelu i drugim ljudima. Načinio si Svoje ime onakvim kakvo je danas.
[21] Izveo si narod Izraelov iz zemlje Egipat znamenjima i čudima, snažnom rukom i ispruženom desnicom, stravom golemom.
[22] Dao si im zemlju onako kako si se zakleo očevima njihovim; da ćeš im dati zemlju u kojoj teku med i mlijeko.
[23] A kad su došli i zaposjeli zemlju nisu poslušali glasa Tvoga, nisu hodili u Tvome Zakonu, nisu učinili ništa od onoga što si im zapovjedio – zato si dao da ih snađe sva ova nevolja.
[24] Gle, nasipi su kraj grada koji će biti osvojen; grad je predan u ruke Kaldejaca koji nasrću mačem, glađu i kugom. Gle, snalazi ih ono što si najavio, Ti to dobro znaš.
[25] A ipak si, Gospode Bože, meni kazao: ‘Novcem kupi polje i pozovi svjedoke! Grad je predan u ruke Kaldejaca!’”
[26] Tad Jeremiji dođe Gospodnja riječ:
[27] „Gle, Ja sam Gospod, Bog svega živoga! Da li Mi je išta nemoguće?”
[28] Stoga Gospod kaza ovako: „Gle, dajem ovaj grad u ruke Kaldejaca i u ruke Nabukodonosora, kralja babilonskog, da ga zauzme.
[29] A Kaldejci koji nasrću na ovaj grad će u njega provaliti, zapalit će ovaj grad i spaliti ga s onim kućama na kojima su kadili Baalu, gdje su tuđim bogovima izlijevali žrtve kako bi me rasrdili.
[30] Jer Izraelovi sinovi i sinovi Judini su od mladosti svoje činili ono što je zlo u mojim očima; doista, Izraelovi sinovi su me uvijek samo ljutili djelima ruku svojih!” Tako kaza Gospod.
[31] „Jer ovaj grad Me uvijek dražio i dovodio do srdžbe i gnjeva od dana kad je izgrađen, sve do današnjeg dana – tako da ga hoću odbaciti od lica Svoga
[32] zbog sveg zla koje učiniše Izraelovi sinovi i sinovi Judini da Me razdraže; oni, kraljevi njihovi, dostojanstvenici, svećenici i proroci, muževi Judeje i stanovnici Jerusalema.
[33] Okrenuli su Mi leđa, a ne lica; premda sam ih poučavao, rano sam polazio i korio, nisu slušali i nisu primili ukor.
[34] Nego su idole postavili u Dom koji se zove imenom Mojim – da bi ga onečistili.
[35] Podigli su uzvisine Baalu u dolini Ben Hinom da svoje sinove i kćeri puštaju kroz plamen Molohu, što nisam zapovjedio i što Mi nije bio naum, da čine takvu grozotu da Judeju navedu na grijeh.”
[36] A sada Gospod, Bog Izraela kaza ovako, onaj koji kaza o ovome gradu da će biti predan u ruke babilonskog kralja kroz mač, glad i kugu:
[37] „Gle, skupit ću ih iz svih zemalja, tamo gdje sam ih odbacio u Svojoj srdžbi i gnjevu. Vratit ću ih na ovo mjesto i dati da žive sigurno.
[38] Bit će Moj narod, a Ja ću biti njihov Bog.
[39] Dat ću im jedinstvo srca i djela, da Me se plaše u svim vremenima, na dobro njihovo i njihovih potomaka.
[40] S njima ću sklopiti Savez vječni, neću odustati od toga da im činim dobro. Usadit ću im strah u srca, da se više ne odmiču od Mene.
[41] Da se radujem tome da im činim dobro. Zasadit ću ih u ovoj zemlji u istini, iz svega srca i sve duše.
[42] Jer Gospod kaza ovako: Onako kako sam i ovo veliko zlo sručio na ovaj narod, tako ću im dati i ono dobro koje sam o njima kazao.
[43] Kupovat će se polja u ovoj zemlji, o kojoj govorite: ‘Napustili su je ljudi i stoka; predana je u ruke kaldejske.’
[44] Novcem će kupovati polja, sklapati ugovore, pozivati svjedoke u zemlji Benjaminovoj i u okolini Jerusalema, u gradovima Judeje, i gradovima gorja, gradovima Šefele, kao i u gradovima Negeva; jer Ja ću preokrenuti njihovu sudbu” – tako kaza Gospod.