[1] Gospodnja riječ koja dođe Jeremiji:
[2] „Pođi do lončareve kuće. Tamo ću ti se obratiti!”
[3] Tako krenem do lončareve kuće i gle, taman je dovršavao vrč na lončarskom kolu.
[4] No, vrč koji je izrađivao od gline se izobliči u njegovim rukama. Tad lončar krenu iznova raditi, i izradi vrč koji je po njemu bio valjan.
[5] Tad mi Gospod reče:
[6] „Ne znate li da s vama mogu postupiti kao ovaj lončar, o dome Izraelov? Gle, kao glina u lončarevim rukama – takvi ste i vi u Mojoj ruci, dome Izraelov!
[7] Jednoć govorim da ću iskorijeniti narod ili razoriti kraljevstvo, da ću ga uništiti i posve izbrisati,
[8] no, ako se onaj narod o kojem sam govorio odvrati od svoga zla, onda ću se i Ja zauzdati, i neću učiniti ono što sam kazao.
[9] Ako velim da ću neki narod ili kraljevstvo izgraditi i posaditi,
[10] no, ako čini ono što je zlo u Mojim očima i ako ne sluša glasa Moga, onda ću se zauzdati i u onom dobru koje sam namjeravao učiniti.
[11] Stoga ovako kaži muževima Judeje i stanovnicima Jerusalema: Ovako veli Gospod: Gle, spremam vam nevolju i udar. Obratite se, neka se svaki odvrati sa svoje zle staze, ispravite djela svoja i puteve!
[12] No, oni odgovaraju: ‘Nećemo! Jer hoćemo hoditi po sopstvenim naumima i svaki će slijediti tvrdoglavost svog srca!’”
[13] Zato Gospod kaza ovako: „Ispitaj – ko je među narodima postupio ovako? Djeva Izrael učini stvar groznu i nezamislivu.
[14] Nestaje li kada snijeg libanonski s vrhova kamenitih? Da li vode njegove studene, ikada prestaju teći?
[15] No, Moj narod me zaboravio; pale kâd ništavnim idolima, zbog kojih se spotaknuše na stazama drevnim, tako da sada hode putevima drugim, cestama neravnim.
[16] Tako svoju zemlju čine grozotom, vječitim ruglom; zgražavat će se prolaznik svaki i odmahivati glavom.
[17] Rasut ću ih pred dušmanima kao nošene vjetrom istočnim; okrenut ću im leđa, i neću pokazati lica na dan nevolje njihove!”
[18] Tad oni rekoše: „Hajdemo, da spletkarimo protiv Jeremije! Jer neće nestati ni zakona svećeničkog, ni savjeta mudraca, niti riječi proroka. Dajte da udarimo jezicima, i nećemo se osvrnuti na besjedu njegovu!”
[19] Ti me pazi, o Gospode, i čuj govor dušmana mojih!
[20] Hoće li se dobro vraćati zlom, jer oni spremiše jamu duši mojoj? Sjeti se kako sam stajao pred Tobom, da govorim zbog njihova dobra, da odvratim Tvoj gnjev!
[21] Udari glađu na sinove njihove, predaj ih maču nasilničkom! Neka im žene ostanu bez djece, neka ostanu udovice! Daj da muževe snađe kuga, a mladiće u ratu mač!
[22] Neka se kuknjava raširi kućama njihovim, kad odjednom na njih pustiš vojsku; jer oni su iskopali jamu da me uhvate, postavili su zamke nogama mojim!
[23] Gospode, Ti znaš sve krvničke naume njihove; nemoj prekrivati grijeha njihova, ne čisti lica njihova od prijestupa; neka padnu pred Tobom! Udari na njih u vrijeme srdžbe Svoje!