[1] Ovo su riječi koje Gospod posla Jeremiji:
[2] „Ovako kaza Gospod, Bog Izraelov: Upiši u knjigu sve riječi koje ti šaljem!
[3] Jer gle, dolaze dani – tako veli Gospod – u kojima ću preokrenuti sudbu Moga naroda Izraela i Jude; to je riječ Gospodnja. Vratit ću ih u ovu zemlju koju sam dao očevima njihovim, i oni će je zaposjesti.”
[4] Ovo su riječi koje je Gospod uputio Izraelu i Judeji.
[5] Ovako kaza Gospod: „Čuli smo groznu viku, strahotu, a ne mir!
[6] Pogledajte, može li ijedan muž roditi? A zašto onda svi drže ruke na bokovima kao porodilje lica blijedih?
[7] Gle, golem je ovaj dan, nema mu sličnoga; to je vrijeme nevolje za Jakova; no, bit će spašen!
[8] Desit će se toga dana – tako kaza Gospod nad vojskama – da ću skinuti jaram s vrata njegova, da ću ga slomiti i pokidati konopce, da ga tuđinci više neće tlačiti;
[9] nego će služiti Gospodu, Bogu svome, i svome kralju Davidu, kojeg ću podignuti.
[10] Stoga se ne boj, o, slugo Moj Jakove – tako kaza Gospod – ne plaši se, o, Izraele! Jer gle, spasit ću te iz zemlje daleke, i potomke iz zemlje sužanjstva njihova. Vratit će se Jakov, bit će siguran i miran, i niko ga neće plašiti!
[11] Jer Ja sam s tobom – tako kaza Gospod – Ja ću te spasiti. Dokrajčit ću sve narode u koje sam te protjerao; Ali tebe ću ostaviti, i ukoriti po mjeri pravoj; ali neću te ostaviti posve nekažnjenog.”
[12] Jer Gospod kaza ovako: „Neizlječiva je rana tvoja, za opakost tvoju nema lijeka.
[13] Niko ne vodi parnicu tvoju, nema mehlema rani, niko je neće previti.
[14] Zaboravljaju te ljubavnici tvoji, više za tebe ne pitaju; jer udario sam te groznim ukorom, onako kako dušmanin tuče. Jer grijeh je tvoj golem, i rane mnoge.
[15] Zašto cviliš od muke, i od rana neiscjeljivih? Nanio sam ih zbog grijeha mnogih i krivnje goleme!
[16] Zato će svi oni koji te žderu biti prožderani; a sve dušmane će odvest u okovima; pljačkat će sve one koji te pljačkaju, a sve koji te plijene, ću haranju predati.
[17] Jer donijet ću ti lijek, iscijeliti rane tvoje – to je riječ Gospodnja – jer te zovu ‘odbačenom’ i viču: ‘To je Sion za kojom niko ne pita!’
[18] Ovako kaza Gospod: Preokrenut ću usud Jakovljevih šatora smilovat ću se staništu njegovu. Iznova će se podignuti grad na brdima, a dvorovi će biti kao prije.
[19] Iz njih će odzvanjati pjesme radosnice, a Ja ću ih umnožiti, neću smanjivati broja njihova; učinit ću ih divnima, i neće ostati nevažni.
[20] Sinovi će im biti kao u davninama, a zajednica će čvrsto stajati preda Mnom – kaznit ću sve tlačitelje njihove.
[21] Dostojanstvenik će biti među njima, a kralj poteći iz njihove sredine. Dat ću da mi priđe, a on će doći; jer ko je taj ko će se posvetiti da mi bude blizak? Tako veli Gospod.
[22] Vi ćete biti Moj narod, a Ja Bog vaš.
[23] Gle, oluja dolazi, žar dolazi od Gospoda; silni vrtlog snalazi glave bezbožničke!
[24] Rasplamsali gnjev Gospodnji neće posustati, sve dok ne ispuni naum srca Njegova; shvatit ćete to u danima posljednjim.”