[1] „Prođi jerusalemskim ulicama, razgledaj i razmisli, pretraži trgove njegove. Ako nađeš ijednog čovjeka koji govori pravo i istinu traži – oprostit ću gradu ovome.
[2] Premda viču: ‘Tako živ bio Gospod’, ostaju lažni u zakletvama svojim.”
[3] Gospode, zar oči Tvoje ne vide istinu? Udario si ih, ali oni nisu osjetili bola; zgazio si ih, ali oni se nisu ispravili. Lica svoja skameniše, i nisu se pokajali.
[4] Pomišljao sam: To čine samo jadnici; budalasti su i ne poznaju put Gospodnji, zapovijedi Boga njihova.
[5] Zato ću besjediti vođama njihovim, i razgovarati; zasigurno poznaju put Gospodnji, i zapovijedi Boga njihova. Ali i oni složno zbaciše jaram, i razbiše okove.
[6] Stoga će na njih nasrnuti lav iz divljine, raščerečit će ih vuk iz pustinje, leopard će vrebati blizu gradova njihovih, da rastrgne svakog ko izađe, jer golema je pobuna njihova, i mnogostruki njihovi otpadi.
[7] „Zašto bih vam oprostio? Odbaciše Me djeca vaša, i kunu se bogovima lažnim. Ja ih zasitih svime, a oni bludiše, i navališe na bludničke domove.
[8] Siti su i pohotni ždrijepci, svaki rže za ženom bližnjeg svoga.
[9] Hoću li ih poštedjeti zarad ovoga?” Tako veli Gospod. „Neću li se osvetiti ovakvom narodu?”
[10] „Pođite i opustošite vinograde njihove, ali nemojte ih posve posjeći. Polomite grane, jer ovaj narod ne pripada Gospodu.
[11] Narod Izraela i Judeje Mi je posve nevjeran.” Tako kaza Gospod.
[12] Lagali su o Gospodu; vele: „Neće učiniti ništa! Neće nas snaći nikakva nevolja; nećemo vidjeti mača ili gladi.
[13] Vjerovjesnici su kao vjetar, nema riječi u njima, neka ih snađe ono što sami govore.”
[14] Ovako kaza Gospod nad vojskama: „Dat ću da riječi Moje budu kao oganj u vašim ustima, a narod će biti ogrjev koji će sažeći.
[15] Narode Izraela – tako veli Gospod – protiv vas šaljem narod daleki; narod drevni i izdržljivi, narod čiji jezik ne poznajete, čiji govor ne razumijete.
[16] Njihovi tobolci su kao grobovi otvoreni; svaki među njima je silan ratnik.
[17] Proždrijet će hranu vašu i žetvu, kćeri vaše i sinove, stada i krda, vinograde i maslinjake. Mačem će razoriti tvrde gradove – uzdanice vaše.”
[18] Ali čak vas i u tim danima neću posve uništiti – tako veli Gospod.
[19] A kad narod upita: „Zašto Gospod učini sve ovo s nama?”, ti ćeš odvratiti: „Onako kako ste se odrekli Mene, i kako ste pošli služiti tuđim bogovima – tako ćete sada služiti strancima u tuđoj zemlji.”
[20] Poručite Jakovljevim potomcima, obznanite u Judeji:
[21] „Čuj ovo narode budalasti i nerazumni; vi što imate oči, a ne vidite, vi što imate uši, a ne čujete;
[22] Zar se ne trebate plašiti Mene?” Tako pita Gospod. „Ne biste li se trebali tresti preda Mnom? Učinio sam pijesak granicom morskom; vječitom preprekom koju ne može prevladati.
[23] Ali ovaj narod je tvrda i ohola srca; okrenuli su se i zalutali.
[24] Ne vele sebi: ‘Dajte da se bojimo Gospoda, Boga našeg, Onoga Koji daje jesenje i proljetne kiše blagovremene; koji daje redovne sedmice žetve.’
[25] Nema ih zbog zlobe vaše, Grijesi vaši vas lišiše dobra.
[26] Među narodom Mojim su pokvarenjaci, vrebaju kao ptičari, kao oni što spremaju zamke ljudima.
[27] Njihovi domovi su puni laži, kao što su kavezi puni ptica; tako se sile i bogate,
[28] ugojeni su i pretili. Nemaju mjere u zlu; ne traže pravde. Ne štite stvar siročeta, ne brane parnicu siromaha.
[29] Trebam li ih zbog toga poštedjeti?” Tako veli Gospod. „Neću li se osvetiti, narodu kao što je ovaj?
[30] U zemlji se desila stvar grozna i neviđena.
[31] Proroci proriču laži, svećenici vladaju po hirovima vlastitim, a narodu Mome je to milo. No, šta ćete na kraju?”