[1] Sidkija, sin Jošijin, vladao je namjesto Jekonije, sina Jojakimova, koga je babilonski kralj Nabukodonosor postavio za judejskog kralja.
[2] Ali ni on, ni sluge njegove, ni narod u zemlji nije slušao Gospodnje riječi, sve ono što je kazao kroz vjerovjesnika Jeremiju.
[3] Kralj Sidkija pošalje Jehukala, sina Šelemjina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, vjerovjesniku Jeremiji i poruči: „Pomoli se za nas Gospodu, Bogu našem!”
[4] U to vrijeme je Jeremija još bio među narodom, i nije bio zatvoren u tamnici.
[5] A faraonova vojska je krenula iz Egipta. Kaldejci koji su opsjedali Jerusalem čuju za ovo, pa se povuku.
[6] Tad Gospodnja riječ dođe Jeremiji:
[7] „Ovako kaza Gospod, Bog Izraela: Ovako ćete odgovoriti judejskom kralju, koji vas je poslao Meni da Me upitate: Gle, faraonova vojska koja nadire iz Egipta da vam pomogne neće stići, vratit će se u svoju zemlju Egipat.
[8] Kaldejci će se vratiti i iznova nasrnuti na ovaj grad, zauzet će ga i vatrom spaliti.
[9] Ovako kaza Gospod: Čuvajte se zablude, da sami ne pomišljate: ‘Kaldejci zasigurno odlaze!’ Ne, neće otići!
[10] Čak i da potučete cijelu vojsku kaldejsku, i kad bi od njih ostala šaka ranjenika – opet bi ustali, svaki u svome šatoru, i spalili bi ovaj grad!”
[11] Nakon što je kaldejska vojska prekinula opsadu zbog faraonove vojske,
[12] Jeremija napusti Jerusalem kako bi pošao u zemlju Benjamin, da tamo od naroda primi svoj dio.
[13] No, kad je došao do kapije Benjamin, zaustavi ga stražar Jirijaj, sin Hananijina sina Šelemje. On ga zaustavi vičući: „Hoćeš prebjeći Kaldejcima!”
[14] A Jeremija odvrati: „Laž! Ne bježim Kaldejcima!” Ali Jirijaj mu nije htio vjerovati, nego ga uhvati i odvede pred dostojanstvenike.
[15] Dostojanstvenici se rasrde, daju Jeremiju prebiti i zatvore ga u kuću pisara Jonatana – ona je u to vrijeme služila kao tamnica.
[16] Tako Jeremiju zatvore u tamnicu, u nadsvođen podrum, i tamo ostane dugo vremena.
[17] Nakon toga kralj Sidkija pošalje po njega i dade ga dovesti. Kralj ga potajno upita: „Da li ti je stigla riječ Gospodnja?” A Jeremija odvrati: „Jeste! Završit ćeš u rukama babilonskog kralja!”
[18] Jeremija ga upita: „Šta sam učinio tebi, tvojim slugama i ovome narodu, da me zatvarate u tamnicu?
[19] Gdje su vaši proroci koji su proricali i vikali: ‘Babilonski kralj neće snaći vas i ovu zemlju’?
[20] A čuj, kralju i gospodaru! Usliši moju molbu i nemoj me slati u kuću pisara Jonatana, da tamo ne bih umro!”
[21] Tad kralj Sidkija dadne naredbu, i Jeremiju premjeste u tamničko dvorište; svakog dana su mu davali krišku hljeba iz Pekarske ulice, sve dok nije nestalo hljeba u gradu. Tako Jeremija ostane u tamničkom dvorištu.