[1] U početku kraljevanja Jojakima, sina Jošijinog, kralja judejskog, Jeremiji dođe ova Gospodnja riječ:
[2] „Ovako kaza Gospod: Pođi i stani u predvorje Gospodnjeg doma. Tamo se obrati svim judejskim gradovima koji se dolaze pokloniti u Gospodnjem domu; reci sve one riječi koje sam ti zapovjedio – ne izostavljaj ni jednu jedinu!
[3] Možda će poslušati i odvratiti se sa svojih zlih puteva. Onda ću odustati od nevolje koju sam rekao učiniti zbog opakih djela njihovih.
[4] A ti im reci: Ovako kaza Gospod: Ako Me ne budete slušali i slijedili Zakon koji sam vam izložio;
[5] da slušate riječi Mojih sluga, vjerovjesnika, koje vam postojano šaljem, a koji nikako niste poslušali,
[6] onda ću s ovim mjestom učiniti kao s Šilom. Ovaj grad će postati prokletstvo svim narodima zemaljskim!”
[7] Svećenici, proroci i cijeli narod ču kako Jeremija govori u Gospodnjem domu.
[8] I tako se desi da Jeremiju, nakon njegove besjede i riječi koje je Gospod naložio da se prenesu narodu, uhvate svećenici, proroci i cijeli narod vičući: „Sigurno zaslužuješ smrt!
[9] Zašto si u Gospodnje ime predskazivao govoreći: Bit će s ovim Hramom kao sa Šilom, ovaj grad će ostat opustošen i nenaseljen?” Tako se cijeli narod u Gospodnjem domu stane tiskati oko Jeremije.
[10] No, kad su judejski dostojanstvenici čuli ove riječi, siđu iz kraljevskog dvora do Gospodnjeg doma i sjednu na njegove kapije.
[11] Tad se svećenici i proroci obrate dostojanstvenicima i skupljenom narodu: „Ovaj čovjek zaslužuje smrt jer je o ovom gradu predskazivao ono što ste i sami čuli svojim ušima!”
[12] A Jeremija se obrati dostojanstvenicima i cijelom narodu: „Gospod me poslao da predskazujem sve ove riječi protiv ovog Hrama i grada.
[13] A sada ispravite puteve svoje, poboljšajte djela svoja i čujte glas Gospoda, Boga vašeg, da se Gospod odvrati od nevolje kojom vam je priprijetio!
[14] A što se tiče mene – gle, u vašim sam rukama – sa mnom činite ono što vam se čini pravednim!
[15] Ali sigurno znajte da ćete nevinu krv proliti na grad ovaj i stanovnike ako me pogubite; jer doista, Gospod me poslao vama, da pred vašim ušima kažem riječi ove!”
[16] Dostojanstvenici i cijeli narod odgovore svećenicima i prorocima: „Ovaj čovjek ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Gospoda, Boga našeg!”
[17] Potom ustane nekoliko muževa, starješina zemaljskih, i obrate se cijeloj narodnoj zajednici:
[18] „Mihej Morešećanin je u danima Ezekije, kralja judejskoga, predskazivao i vikao cijelom narodu: Ovako kazuje Gospod nad vojskama: ‘Sion će kao njivu preorati, Jerusalem će ostati hrpa kamenja, a gora Hrama šumarak brdoviti.’
[19] A da li ga je Ezekija, kralj judejski; je li ga cijela Judeja zbog ovog dala pogubiti? Zar se nisu plašili Gospoda, zar nisu Gospodnje lice molili da se odvrati od nevolje kojom im je priprijetio? A mi bismo trebali tako golem grijeh navaliti na vlastite duše?”
[20] No, bio je i drugi čovjek koji je predskazivao u ime Gospodnje, Urija, sin Šemajin, iz Kirjat Jearima. Taj je predskazivao protiv ovog grada i cijele zemlje istim riječima kao i Jeremija.
[21] Kad su kralj Jojakim, njegovi moćnici i dostojanstvenici čuli ovo, kralj zatraži da ga pogube; ali Urija čuje za ovo, prepadne se i pobjegne u Egipat.
[22] Tad kralj Jojakim pošalje muževe u Egipat, Einatana, sina Akborova i još neke ljude s njim.
[23] Tako Uriju uhvate u Egiptu i dovedu ga pred kralja Jojakima; on ga pogubi mačem, i dade da se tijelo baci u pučke grobnice.
[24] Ali desnica Ahikama, sina Šafanova, bi uz Jeremiju, tako da ga ne predadoše narodu koji ga htjede pogubiti.