[1] O Moabu: Ovako kaza Gospod nad vojskama: „Teško Nebu, jer je razoreno! Kirjatajim je pao osramoćen, tvrdi grad je ruglo razrušeno!
[2] Nema više slave moapske; u Hešbona spletkare protiv njega: ‘Hajdemo ih istrijebiti, da ih više ne zovu narodom!’ A i ti ćeš biti ušutkan, Madmene, mač te već goni!
[3] Iz Horonajima odzvanja vika, razaranje i golema pustoš.
[4] Moab je razoren! Vika odjekuje do Soara;
[5] plačući se uspinju na uzbrdicu Luhit, niz obronke Horonajima čuju se jecaji.
[6] Bježite, spašavajte glave, budite kao šikara pustinjska.
[7] Past ćeš jer se uzdaješ u djela svoja i imanje, a Kemoš će poći u sužanjstvo; svećenici i dostojanstvenici njegovi.
[8] A svaki grad će snaći zlo, i nijedan grad se neće spasiti; propast će dolina, a razorit će ravnicu; sve po riječi Gospodnjoj.
[9] Dajte Moabu krila, neka odleti! A gradovi će ostati ruševine nenaseljene!
[10] Proklet onaj koji je spor u Gospodnjem djelu! Proklet i onaj koji zauzdava mač od krvoprolića!
[11] Moab je od mladosti svoje nestašan, ležao je na droždini svojoj, nikad ga nisu prelijevali iz jednog vrča u drugi – nikada ga ne otjeraše u izgnanstvo. Ukus mu je isti, miris nepromijenjen.
[12] Ali dolaze dani – to je riječ Gospodnja – kada ću poslati muževe da ga izliju – i bit će izliven, a potom će razbiti njegovo vrčeve.
[13] Tad će se Moab sramiti zbog Kemoša, onako kako se i Izrael sramio kad se uzdao u Betela.
[14] Kako možete reći: ‘Mi smo ratnici, muževi hrabri u boju’?
[15] Moab će biti razoren, provalit će u gradove; bit će poklani mladići, izabranici njegovi – tako kaza Kralj, čije je ime Gospod nad vojskama.
[16] Bliži se pad Moaba, brzo će ga snaći nevolja.
[17] Svi vi koji živite u okolici, svi koji ste čuli za slavu njegovu – oplakujte ga i vičite: ‘Kako se slomi žezlo, kako je prepolovljena palica slavna!’
[18] Spustite se, okanite se slave, sjedite na zemlju ispucalu, svi vi stanovnici kćeri dibonske, jer onaj koji je razorio Moab, dolazi i vama, opustošit će vaše gradove tvrde.
[19] Stanite kraj puta i gledajte, svi vi stanovnici Aroera. Upitajte bjegunca, i ženu koja bježi: ‘Šta se zbilo?’
[20] Moab je osramoćen, razoren je! Kukajte i plačite! U Arnonu objavite da je Moab razoren.
[21] Sud stiže nad Visoravan – nad Holon, Jahsu i Mefaot;
[22] nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim;
[23] Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon;
[24] Kerijot, Bosru, nad sve gradove moapske, bili daleko ili blizu
[25] Moabu stukoše rog, ruka mu je slomljena;” tako kaže Gospod.
[26] „Opijte ga! Jer dičio se protiv Gospoda! Zato će Moab pasti u vlastitu bljuvotinu, i sam će postati ruglo!
[27] Zar ti Izrael ne bi podsmijeh? Da li ga uhvatiše među lopovima, da odmahuješ glavom i tako govoriš?
[28] Ostavljajte gradove, živite među stijenama, svi vi stanovnici Moaba, i budite slični golubici, koja gnijezdi na rubu provalije!
[29] Čuli smo za oholost Moaba, da je golema; za ponos i nadmenost njegovu, za uznositost srca njegova.
[30] Dobro poznam oholost njegovu” – tako veli Gospod – „riječi su njegove lažne, i ne postupa pravo.
[31] Zato mi valja plakati i kukati zbog Moaba; oplakivat će muževe Kir-Heresa.
[32] Plakat ću za tobom više no za Jazerom, o, lozje sibmansko! Mladice tvoje narastoše preko mora, ukras njihov doseže Jazer. Tvoju žetvu voća i grožđa pohara uništitelj.
[33] Tako nestade radosti i vesele graje iz zemlje vrtova i Moaba; neću dati da vino poteče iz kaca, više neće gaziti grožđa kličući nit će biti vriske radosne.
[34] Do Jahasa odzvanja urlanje Hešbona i Elalea, viče se od Soara do Horonajima i Eglat Šelišije, jer presušiše vode nimrimske.
[35] Tako u Moabu istrijebljujem one” – tako kaza Gospod – „koji na uzvisine uzlaze i koji tamo kade bogovima.
[36] Zato mi srce pišti za Moabom kao frula; srce mi dršće kao frula za muževima Kir-Heresa. Stoga se izgubi imanje i sve što stekoše!
[37] Jer svaka glava je ćelava, svaka brada obrijana; u sve ruke urezana znakovi tuge, a oko bokova kostrijet.
[38] Samo je tuga na krovovima moapskim, u svim njenim ulicama; jer razbio sam Moab kao vrč, koji više nikome ništa ne znači;” tako kaza Gospod.
[39] „Kako je zgrožen Moab! Kukajte! Kako okrenu leđa svoja! Sramota! Tako će Moab svim susjedima postat ruglo i grozota.”
[40] Jer ovako kaza Gospod: „Gle, dolijeće kao orao, i širi svoja krila iznad Moaba.
[41] Gradovi su zauzeti, a tvrđave osvojene; a srca će u moapskih junaka toga dana biti kao srce žene dok rađa.
[42] Tako će istrijebiti Moab, neće više biti narod, jer su prkosili Gospodu.
[43] Čekaju vas grozota, provalija i zamka; vas što u Moabu živite;” to je riječ Gospodnja.
[44] „Ko umakne grozoti, pada u provaliju, ko se izvuče iz provalije, biva uhvaćen u zamku; jer Moabu donosim godinu kazne njegove;” tako kaza Gospod.
[45] „Izmoreni bjegunci odmaraju u sjeni hešbonskoj; jer iz Hešbona krenu vatra, a plamen izbija iz Sihona, on sažeže sljepoočnice Moaba, i tjeme sinova nemira!
[46] Teško tebi, o Moabe! Uništen je narod Kemošev; sinove ti odvode u izgnanstvo, a kćeri u ropstvo.
[47] No, ipak ću vratiti blagostanje Moabu, u danima budućim.” Tako reče Gospod. Do ovdje sud Moabu.