[1] Ovo je riječ koja dođe Jeremiji o svim Judejcima koji su živjeli u zemlji Egipat, u Migdolu i Tafnisu, u Nofu i zemlji Patros.
[2] Ovako kaza Gospod nad vojskama, Bog Izraela: „Vidjeli ste svu onu nevolju koju sam sručio na gradove judejske; gle, danas su to ruševine nenaseljene
[3] zbog opakosti njihove, zbog onoga što su učinili da Me rasrde, jer su polazili i kadili drugim bogovima, služili su im a nisu ih poznavali ni oni niti očevi njihovi.
[4] Stalno sam vam slao Svoje sluge, vjerovjesnike, polazio sam rano i dao da vam govore: ‘Nemojte činiti gadosti koje prezirem!’
[5] No, oni nisu htjeli poslušati, nisu priklonili uha svoga, da se odvrate od vlastitog zla i da ne kade tuđim bogovima.
[6] Zato se Moja srdžba izlila, zato se gnjev Moj rasplamsao na gradove Judeje i ulice Jerusalema – zato su postali ruševine i pustoš, kakve su i danas.”
[7] Ovako kaza Gospod, Bog nad vojskama, Bog Izraela: „Zašto sebi činite takvo zlo, trijebite muževe i žene, djecu i dojenčad iz Judeje; nećete opstati
[8] jer Me gnjevite djelima svojih ruku, jer kadite drugim bogovima u Egiptu – tamo gdje ste pošli živjeti – sebe upropaštavate, da postanete prokletstvo i ruglo među svim narodima zemljinim?
[9] Zar ste zaboravili na opakosti očeva vaših, na prijestupe svih judejskih kraljeva, na bludničenja njihovih žena, na vaše grijehe i zlo, na svu zlobu koju vaše žene učiniše u zemlji judejskoj i na ulicama Jerusalema?
[10] Nisu se do dana današnjeg ponizili; ne plaše se i ne hode u Mom zakonu i Mojim odredbama, onim što sam dao očevima vašim!”
[11] Stoga Gospod nad vojskama, Bog Izraela, reče: „Okrećem Svoje lice protiv vas, činim to na vašu nevolju da iskorijenim cijelu Judu.
[12] Iskorijenit ću ostatak Judin, sve one koji su upravili lica Egiptu i pošli tamo da bi živjeli kao tuđinci. Svi će stradati u zemlji egipatskoj, svi će pasti od mača i gladi – sve ovo će snaći i one najmanje i najveće – umrijet će od gladi ili mača, i postat će prokletstvo, grozota, ruglo i uvreda!
[13] Tako ću snaći one koji žive u Egiptu – onako kako sam i Jerusalem kaznio mačem, glađu i kugom.
[14] A onaj preostali dio Judejaca koji je došao u Egipat da tamo žive kao stranci – neće ostati, niko se neće spasiti i vratiti u Judeju, onako kako su naumili. Neće se vratiti, osim šake izbjeglica!”
[15] Tad Jeremiji odgovore oni muževi koji su znali da njihove žene kade tuđim bogovima, i sve žene, cijela zajednica naroda u Patrosu u Egiptu:
[16] „Što se tiče riječi koje si nam prenio u Gospodnje ime – nećemo te poslušati.
[17] Svakako ćemo i dalje činiti sve ono što smo kazali: kadit ćemo Nebeskoj kraljici, izlijevat ćemo joj žrtve onako kako su to činili naši očevi, naši kraljevi i dostojanstvenici u gradovima Judeje i na ulicama Jerusalema; tada smo imali dovoljno hljeba, živjeli smo u blagostanju i nismo znali za nevolju!
[18] No, čim smo prestali kaditi Nebeskoj kraljici, čim više nismo izlijevali žrtve, poče manjkati na sve strane – a glad i mač nas desetkovaše.”
[19] A žene su rekli: „Kad kadimo i izlijevamo žrtve Nebeskoj kraljici, činimo li to protiv volje naših muževa? Kad spremamo kolače s njenim likom i prinosimo ljevanice?”
[20] Tad se Jeremija obrati cijelom narodu, muževima i ženama, svim ljudima koji mu tako odgovoriše:
[21] „Mislite li da se Gospod nije sjetio vašeg kađenja, vaših očeva, vaših kraljeva i dostojanstvenika, kađenja cijelog naroda po gradovima Judeje i na ulicama Jerusalema? Naravno da se sjetio!
[22] Doista, Gospod više nije mogao podnositi opakosti vaših djela, sve one gadosti koje ste činili – zato je vaša zemlja postala pustinja, strahota i prokletstvo, nenaseljena, kakva je i dan danas.
[23] Sve ovo bi zbog gadosti, i zbog toga što ste se ogriješili o Gospoda, zato što niste poslušali Gospodnjeg glasa; zato što niste hodili u Njegovom zakonu i odredbama – zbog svega ovoga vas snađe nevolja, kakva je i danas!”
[24] Tad Jeremija nastavi govoriti narodu i ženama: „Judejci koji ste u zemlji egipatskoj – čujte riječ Gospodnju:
[25] Ovako kaza Gospod nad vojskama, Bog Izraela: Vi i žene vaše ste vlastitim rukama ispunili ono što ste kazali: ‘Hoćemo ispuniti zavjet Nebeskoj kraljici, kadit ćemo i izlijevat žrtve!’ Ta, držite se svoga zavjeta i činite ono što se obećali!”
[26] Judejci u zemlji egipatskoj, čujte riječ Gospodnju: „Gle, zakleo sam se Svojim uzvišenim imenom – tako kaza Gospod – da nijedan Judejac više neće izgovoriti ime Moje u cijelom Egiptu, neće vikati: ‘Tako živ bio Gospod, Bog!’
[27] Gle, bdjet ću na njima na njihovu nevolju, neću im činiti dobro, a svi muževi Judeje i zemlje egipatske će pasti od mača i gladi – sve dok ih ne iskorijenim.
[28] Tek će šaka izmaći maču, i oni će se vratiti iz Egipta u Judeju; ali ostatak Jude, svi oni koji su došli u Egipat da tamo žive; svi oni će vidjeti čija riječ vrijedi – Moja ili njihova!
[29] A ovo će vam biti znak – tako kaza Gospod – da ću vas kazniti na ovom mjestu; ovako ćete spoznati da će se Moje riječi ispuniti na vašu nevolju:
[30] Gle, ovako kazuje Gospod: Predat ću faraona Hofru, kralja egipatskog, u ruke njegovih neprijatelja i u ruke onih koji mu rade o glavi, isto onako kako sam učinio sa Sidkijom, judejskim kraljem, kojeg sam predao u ruke Nabukodonosoru, kralju Babilona, njegovom dušmanu i onome ko mu je htio uzeti život.”