[1] Tad mi se Gospod obrati govoreći: „Kad bi i Mojsije i Samuel stali preda Me, ipak ne bih priklonio srce ovome narodu! Tjeraj ih od lica Moga, neka odstupe!
[2] A kad ti kažu: ‘Kuda da pođemo?’ Ti im odgovori ovako: ‘Oni kojima je smrt određena – u smrt; oni koji su za mač izabrani – pod mač; oni kojima je glad suđena – u glad; a oni koji su za sužanjstvo – u sužanjstvo.
[3] Jer na njih ću pustiti četiri nevolje – tako reče Gospod: Mač da od njega ginu; pse da im tijela razvlače; ptice nebeske i zvijeri polja da žderu.’
[4] Učinit ću ih ogavnim svim kraljevstvima zemaljskim, i sve zbog Manašea, sina Ezekijina, kralja judejskoga – zbog svega što učini u Jerusalemu.
[5] Jer ko će ti se smilovati Jerusaleme? Ko će te oplakivati? Ko će svratiti tebi da se raspita o zdravlju tvome?
[6] Odbacio si Me – tako kaza Gospod – nazadovao si, i zato sam ispružio desnicu protiv tebe, da te posve razorim. Dojadilo mi je praštanje Moje.
[7] Zato sam ih vilama razbacao po kapijama zemlje; uzeo sam djecu narodu, da iskorijenim narod Svoj, jer se nisu odvratili od staza svojih.
[8] Njihovih udovica je više no pijeska morskog; u podne sam na majke izabranih ratnika pustio uništitelja; na njih sam svalio grozotu i strah.
[9] Ona što rodi sedmero, uvehnu; ispustila je dušu svoju. Sunce njeno zađe u podne; osramotila se i postidjela, a ostatak njenih ću predati maču dušmanskom!” Tako kaza Gospod.
[10] Mila majko što me rodi – teško meni, čovjeku s kojim se spori zemlja cijela i svi svađaju! Nisam pozajmljivao, nisam u zajam davao, a ipak me svi proklinju.
[11] Gospod reče: „Doista, sačuvat ću te za dobro! Dat ću da te u vrijeme nevolje i strahote neprijatelj poštedi.
[12] Može li se željezo slomiti? Željezo sjeverno i mjed?
[13] Dat ću da popljačkaju blago tvoje u zemlji cijeloj – i sve to zbog grijeha tvojih.
[14] Dat ću da te zarobe dušmani, u zemlji koja ti je neznana; jer oganj koji raspali srdžba Moja neće splasnuti.”
[15] Gospode, sve znaš; prisjeti se, pomozi i osveti se goniteljima mojim! Ne daj da propadnem zbog sporosti gnjeva Tvoga; sjeti se da zbog Tebe trpim sramotu!
[16] Kad stiže riječ Tvoja, ja je progutah; Riječi Tvoje postadoše sreća i radost srca ovog, jer i ja se zovem imenom Tvojim, o, Gospode, Bože nad vojskama!
[17] Nisam sjedio u društvu podrugljivaca, nisam se tamo zabavljao; bdio sam sâm zbog ruke Tvoje, I Ti me ispuni gorčinom.
[18] Zašto je bol moj neprolazan, rana moja smrtna? Ne da se zaliječiti. Hoćeš li mi biti rijeka varljiva, izvor koji presušuje?
[19] Stoga Gospod ovako kaza: „Izliječit ću te ako se pokaješ; i ponovo ćeš mi služiti. A ako ono časno odvojiš od stvari nečasnih, onda ćeš biti glasnik Moj. Neka se ovaj narod okreće tebi, ali ti se nemoj okretati njima.
[20] Učinit ću te zidinama čvrstim i mjedenim narodu ovom: oni će na te nasrtati, no, neće te nadvladati. Jer Ja sam s tobom, i Ja ću te spasiti i osloboditi – to je riječ Gospodnja –
[21] Oslobodit ću te iz ruku opakih, spasiti iz šaka nasilničkih!”