[1] „Grijeh Judin je zapisan željeznom pisaljkom, urezan je vrškom dijamantskom na tablicu srca njihova, i na rogove njihovih žrtvenika.
[2] Onako kako misle na djecu svoju, tako se prisjećaju i žrtvenika, Aštarti kraj zelenih stabala na brdima visokim.
[3] Ti, planino Moja, dat ću bogatstvo tvoje i imanje kao plijen; visine tvoje zbog grijeha u zemlji cijeloj!
[4] A ti ćeš zbog svoje krivice ostaviti baštinu koju ti dadoh; dat ću da služiš dušmanima u zemlji koja ti je posve strana; jer oganj srdžbe Moje koji raspaliste plamti dovijeka!”
[5] Ovako kaza Gospod: „Proklet je onaj čovjek koji se u ljude uzdaje kome je tijelo uzdanica i snaga, čije se srce okreće od Gospoda!
[6] Bit će poput stabljike usamljene u pustinji; neće vidjeti nikakva dobra, nego će čamiti u pustari slanoj, tamo gdje niko ne živi.
[7] Blago čovjeku koji se u Gospoda uzda, ko u Njega vjeruje.
[8] Jer on će biti sličan stablu zasađenom pored vode, što korijenje svoje pušta do potoka, koje se ne plaši žege kada dolazi, nego mu lišće ostaje zeleno; ne brine se ni u godini sušnoj, i stalno donosi plod.”
[9] Srce je lažljivo i opako; ko ga može do kraja ispitati?
[10] „Ja, Gospod, kušam srce i ispitujem bubrege. Svakome dajem po zasluzi, po plodu djela njegovih!”
[11] Kao prepelica koja leže jaje koje nije sama snijela; tako je s onim koji stekne blago, stazama nepoštenja; usred svojih dana ga mora ostaviti, i na kraju je poput ludaka!
[12] O, prijestolje slave, uzvišeno od početaka, mjesto naše svetinje!
[13] Gospode, nado Izraela! Osramotit će se svi oni koji Te ostave! Doista, oni koji se od Tebe okrenu, bit će u prahu zabilježeni, jer su ostavili Gospoda, izvor vode žive!
[14] Iscijeli me Gospode, i ja ću biti izliječen; spasi me, i ja ću biti spašen, jer Ti si Onaj Koga slavim.
[15] Stalno mi viču: „Gdje je riječ Gospodnja? Neka se ispuni!”
[16] Nisam pobjegao od zadatka pastira, znaš da nisam priželjkivao dan strahote; ono što poteče s mojih usana Ti je znano.
[17] Nemoj mi biti nevolja, Ti si zbjeg moj u danima nesretnim.
[18] Neka se zasrame oni što me progone, ne daj da se osramotim; neka se zgroze, ali mene spasi grozote. Snađi ih danom strahote, iskorijeni ih razaranjem dvostrukim.
[19] Gospod mi reče ovako: „Pođi i stani na Kapiju Naroda, tamo gdje ulaze i izlaze judejski kraljevi; stani i na sve druge kapije jerusalemske.
[20] Tamo im reci: Čujte riječ Gospodnju, o, kraljevi judejski, cijela Judejo i stanovnici Jerusalema, svi vi koji ulazite kroz ove kapije!
[21] Ovako kaza Gospod: Čuvajte se zbog duša svojih, da se ne opteretite kakvim teretom i da ga subotom pronosite kroz kapije Jerusalema!
[22] Nemojte subotom nositi stvari iz vaših kuća i nemojte raditi; poštujte dan subotnji, onako kako sam zapovjedio očevima vašim!
[23] Ali nisu Me poslušali, nisu priklonili uha svoga, nego su ostali tvrdoglavi; ostali su tvrdoglavi u neposluhu svome.
[24] Ako Me doista budete slušali – tako veli Gospod – i ako subotom ne budete pronosili robe kroz kapije ovog grada, nego budete štovali subotu, da na taj dan ne radite nikakva posla, onda će vas snaći ovo:
[25] Kroz ove kapije će prolaziti kraljevi i plemići koji će sjedati na Davidovo prijestolje; vozit će se kolima i jahati na konjima. Tako će činiti oni i plemići njihovi, muževi Judeje i stanovnici Jerusalema – tako će grad dovijeka cvjetati.
[26] A ljudi će dolaziti iz gradova Judeje i iz okoline Jerusalema, iz zemlje Benjamin i iz Šefele, s gorja i iz Negeva, i prinosit će paljenice, klanice, prinosnice i tamjan kao žrtve zahvalnice u domu Gospodnjem.
[27] No, ako Me ne budete poslušali, ako ne budete poštovali svetu subotu, i ako kroz kapije jerusalemske budete pronosili robu, onda ću raspaliti oganj na kapijama vašim; progutat će dvorove Jerusalema i neće utihnuti!”