[1] Onda Gospod reče Noi: „Uđi u lađu sa cijelom svojom porodicom! Jer tebe jedinog nađoh pravednog u ovom vremenu.
[2] Uzmi od svih čistih životinja po sedam parova, ženki i mužjaka; a od nečistih životinja uzmi samo po jedan par, mužjaka i njegovu ženku;
[3] I od ptica nebeskih uzmi po sedam parova, mužjaka i ženku, da na cijeloj zemlji potomci prežive.
[4] Jer ću za sedam dana pustiti kiše da padaju po zemlji, četrdeset dana i četrdeset noći, i sve što postoji, sve što stvorih, izbrisat ću sa lica zemljina.”
[5] I Noa učini sve što mu je Gospod naredio.
[6] Noi je bilo šest stotina godina kad vode potopa navališe na zemlju.
[7] Tad se Noa sa svojim sinovima i ženom, i sa ženama svojih sinova, skloni u lađu pred vodama potopa.
[8] Od čistih životinja i od onih nečistih, od ptica i od svega što puže zemljom,
[9] mužjaci i ženke uđoše u Noinu lađu, onako kako Bog bijaše naredio Noi.
[10] I nakon sedam dana vode potopa stigoše na zemlju.
[11] U šeststotoj godini Noina života, na sedamnaesti dan drugog mjeseca, izliše se svi izvori bezdana i prozori nebesa se otvoriše.
[12] I kiša je lila po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći.
[13] Istog dana Noa uđe u lađu sa Šemom, Hamom i Jafetom, svojim sinovima, sa svojom ženom i s tri žene njegovih sinova,
[14] s njima i svim divljim životinjama, po svojim vrstama, i sa stokom, po svojim vrstama, s gmazovima i svime što puže zemljom, po svojim vrstama, pticama nebeskim, po svojim vrstama, svim pernatim pticama.
[15] I uđoše u lađu s Noom, dvoje po dvoje, sve živo što je u sebi imalo dašak života.
[16] I oni što uđoše, mužjaci i ženke, od svih bića, dođoše kako im je Bog naredio. I Gospod zatvori za njima vrata.
[17] I potop ostade četrdeset dana na zemlji, i vode nadođoše i podigoše lađu visoko iznad zemlje.
[18] I vode postaše tako silne i toliko nabujaše da je lađa zaplovila po površini.
[19] Vode toliko navališe da prekriše sva visoka brda pod cijelim nebesima,
[20] i vode se popeše još petnaest lakata iznad poplavljenih planina.
[21] Tad uginu sve što živi, sve što se micalo na zemlji: ptice, stoka i divlje životinje, sve što se kretalo po zemlji, i svi ljudi:
[22] i umrije sve što je imalo dašak životni na zemlji suhoj.
[23] On istrijebi sve što je postojalo na zemlji: čovjeka, stoku, gmazove i ptice nebeske – sve sa zemlje izbrisa; samo Noa ostade i ono što je bilo s njim u lađi.
[24] I vode stajahu nad zemljom još stotinu i pedeset dana.