[1] A Jakov se nastani u zemlji u kojoj je otac njegov bio došljak, u zemlji Kanaan.
[2] Ovo je Jakovljeva povijest: Josipu je bilo sedamnaest godina kada je s braćom svojom čuvao stoku, sinovima Bilhinim i Zilpinim, koje su bile žene njegovog oca; Josip je ocu svome javljao loše stvari o njima.
[3] A Izrael je volio Josipa više nego sve ostale sinove, jer ga je dobio u kasnim godinama, i šarene mu haljine skrojio.
[4] Kada braća njegova vidješe da ga otac voli više no svu braću, počeše ga prezirati, i nisu više s njim mogli ni mirno razgovarati.
[5] Josip je usnio san i ispričao ga svojoj braći. Otad ga počeše prezirat još više.
[6] On im naime reče: „De čujte kakav sam san usnio;
[7] Slušajte, vezali smo snopove na polju, odjednom se moj snop uzdiže a vaši se snopovi poredaše okolo i padoše ničice pred mojim snopom!”
[8] Tad mu braća rekoše: „Hoćeš li to postati naš kralj? Želiš li nad nama vladati?” Zbog sna njegova i besjede njegove, oni ga zamrziše još više.
[9] A on usni još jedan san, koji također ispriča braći. „Čujte,” reče, „sanjao sam Sunce, Mjesec i jedanaest zvijezda kako mi se klanjaju!”
[10] A kada je ocu svome i braći svojoj ispričao san, otac ga ukori te mu reče: „Kakav je to san koji si sanjao? Zar da dođemo ja, mati tvoja i braća da se pred tobom klanjamo do zemlje?”
[11] I braća njegova bijahu ljubomorna. A njegov otac je riječi ove sačuvao u sjećanju.
[12] A kad njegova braća odoše u Šekem da napasaju ovce oca svoga,
[13] Izrael reče Josipu: „Zar tvoja braća ne napasaju stado u Šekemu? Hajde da te pošaljem njima!” A on odgovori: „Evo me!”
[14] Tad mu on reče: „Otiđi i pogledaj da li je sve kod tvoje braće dobro i da li je sve uredu sa stadom, pa mi javi!” Tako ga posla iz doline hebronske i on pođe k Šekemu.
[15] Potom ga sretne jedan čovjek dok je lutao poljem, i upita: „Šta tražiš?”
[16] A on odgovori: „Tražim braću svoju, reci mi gdje napasaju stado?”
[17] A čovjek na to odvrati: „Otišli su odavde; čuo sam ih kako kažu: pođimo u Dotan.” Tako Josip pođe za njima i nađe ih u Dotanu.
[18] A oni ga iz daljine ugledaše, prije no što je prišao, pa dogovoriše da ga potajno ubiju.
[19] I rekoše jedni drugima: „Gle, evo stiže sanjalica!
[20] Hajdemo sada da ga ubijemo i da ga bacimo u cisternu i da reknemo da ga je ljuta zvijer rastrgla, pa ćemo onda vidjeti što će biti od snova njegovih!”
[21] Kada je to Ruben čuo, spasi ga iz njihovih ruku time što reče: „Nemojmo mu oduzimati život!”
[22] Te doda na to: „Ne prolijevajte krv! Bacite ga u jamu tamo u pustinji ali ne dotičite ga!” A on ga je htio spasiti iz ruku njihovih i vratiti ocu.
[23] Kada Josip stiže braći svojoj skidoše mu šarene haljine koje je nosio,
[24] zgrabiše ga i baciše u cisternu. A cisterna je bila prazna; u njoj nije bilo vode.
[25] Poslije toga sjednu da jedu. Ali kada su digli poglede spaziše da im prilazi karavana Išmaelaca iz Gileada. Kamile njihove su bile natovarene mirodijom, balzamom i mirisavom smolom i putovali su i prenosili ih dolje u Egipat.
[26] Tad Juda reče svojoj braći: „Što dobijamo mi time ako brata svoga ubijemo i njegovu krv prolijemo?
[27] Hajdemo da ga prodamo Išmaelovcima i da sami ne dižemo ruke na njega; jer je on brat naš, krv naša!” I braća se s njim slože.
[28] Kad naiđoše midjanski trgovci, izvuku Josipa iz cisterne i prodaju Išmaelcima za dvadeset šekela; i oni odvedu Josipa u Egipat.
[29] Kada se Ruben vratio cisternoj, gle, Josip više nije bio unutra. Tad on podera odjeću na sebi,
[30] vrati se braći svojoj te reče: „Dječak je nestao! Gdje sad da pođem?”
[31] A oni uzmu Josipove haljine i zakolju jarca, te haljine umoče u krv;
[32] i pošalju ocu šarene haljine i poruče mu: „Pogledaj, da li su to haljine sina tvoga ili nisu!”
[33] A on ih prepozna i reče: „To jesu haljine sina moga! Divlja zvijer ga je proždrla! Josipa je zasigurno rastrgla!”
[34] I Jakov podere haljine na sebi i vreću navuče oko bokova. Dugo ju je nosio žaleći sina svoga.
[35] Tad dođu svi sinovi njegovi i kćeri da ga utješe, ali ga ne utješiše. On im reče: „Neću prestati tugovati dok ne pođem svome sinu u carstvo mrtvih!” Tako ga je oplakivao otac.
[36] Ali ga Midjanci prodaju u Egipat, Potifaru, dvorjaninu faraonovom, zapovjedniku straže.