[1] I Gospod mu se ukaza kod hrasta Mamre, dok je sjedio na ulazu svoga šatora, dok dan bijaše najtopliji.
[2] I on podiže pogled, i pred sobom spazi tri čovjeka. A kada ih je vidio, on jurnu sa ulaza svoga šatora te pade pred njima na zemlju,
[3] pa reče: „Gospode, ako li sam milost našao u Tvojim očima, onda ne prođi kraj sluge svoga.
[4] Neka donesu malo vode da noge saperete, pa se odmorite ispod stabla,
[5] te ću donijeti zalogaj hljeba da srce svoje okrijepite: poslije toga možete putovati dalje, zato dođoste do svoga sluge.” Oni rekoše: „Čini kako si kazao.”
[6] I Abraham hitro pođe u šator Sari i reče: „Brzo uzmi tri mjere finog brašna, zamijesi ih i ispeci pogače.”
[7] Abraham odjuri govedima, izabra tele mlado i blago, i dade slugi da ga brzo pripremi.
[8] Zatim uzme masla i mlijeka, te gotovo tele, i stavi pred njih. I stajao je do njih, ispod stabla, dok su jeli.
[9] Tad ga oni upitaše: „Gdje ti je žena Sara?” A on odgovori: „Unutra u šatoru.”
[10] Tad Gospod reče: „Zaista ću sljedeće godine u ovo vrijeme ponovo doći. Tvoja će žena Sara imati sina.” Sara je prisluškivala kraj ulaza u šator koji bijaše iza nje.
[11] Ali Abraham i Sara bijahu stari, u poodmaklim godinama. U Sare ne bijaše više onoga što biva kod žena.
[12] Zato se nasmijala u svome srcu i rekla: „Nakon što sam uvehnula da me snađe blaženstvo? Moj gospodar je također starac!”
[13] Tad Gospod reče Abrahamu: „Zašto se Sara smije i govori: ‘Zar da zaista ja rodim, ovako stara?’
[14] Zar je za Gospoda nešto isuviše teško? U određeno vrijeme ću ponovo tebi doći, i Sara će imati sina!”
[15] A Sara je odbijala: „Ne, nisam se smijala!”, jer se uplašila. Ali Gospod reče: „Ne, smijala si se!”
[16] Tad krenuše muževi i odoše k Sodomi. I Abraham pođe s njima da ih otprati.
[17] Tad progovori Gospod: „Zar da pred Abrahamom krijem što sam naumio učiniti?
[18] Od Abrahama će zaista postati narod silni i veliki, i svi narodi na zemlji trebaju biti blagoslovljeni njegovim blagoslovom.
[19] Jer njega sam predvidio da pouči djecu svoju i dom svoj da poslije njega čuvaju Gospodnje staze tako što će pravičnost i pravdu činiti, kako bih učinio Abrahamu ono što sam mu obećao.”
[20] I Gospod reče: „Vika nad Sodomom i Gomorom je velika, i grijeh je njihov pretežak.
[21] Zato želim sići i pogledati da li su se zaista svi povodili tako kako veli tužba koja stiže do mene. A ako nisu: Ja ću to saznati.”
[22] I muževi okrenuše svoja lica odatle te pođoše Sodomi; ali Abraham još stajaše pred Gospodom.
[23] I Abraham priđe bliže te reče: „Zar i pravednike želiš uništiti sa bezbožnicima?
[24] Možda ima pedeset pravednika u gradu, zar njih želiš uništiti a ne poštedjeti mjesto zbog njih pedeset u njemu?
[25] Neka je to daleko od Tebe da takvu stvar učiniš i da pogubiš pravednika zajedno sa bezbožnikom, da pravednika izjednačiš sa grešnikom. Daleko bilo od Tebe! Zar ne treba Sudija cijele zemlje pravedno suditi?”
[26] A Gospod odgovori: „Ako nađem pedeset pravednika u Sodomi, čitav grad ću poštedjeti zbog njih!”
[27] A Abraham odgovori: „Ali gle, usudio sam se govoriti sa Gospodom iako sam samo prah i pepeo!
[28] Možda ima pet manje od pedeset pravednika, zar ćeš zbog tih pet grad uništiti?” A Gospod odgovori: „Ako u gradu nađem četrdeset i pet, neću ga uništiti!”
[29] A Abraham nastavi s Njim razgovarati te reče: „Možda ih se nađe četrdeset.” A Gospod odvrati: „Ako ih nađem četrdeset, neću ga zbog tih četrdeset uništiti.”
[30] A onda Abraham reče: „Ne srdi se, Gospode moj, što dalje besjedim! Možda ih se nađe trideset.” A Gospod reče: „Ako ih nađem trideset, ništa im nažao neću učiniti!”
[31] Tad Abraham dodade: „Ah gle, usudio sam se govoriti sa Gospodom: Možda ih se nađe dvadeset u gradu.” A Gospod kaza: „Neću ga uništiti zbog tih dvadeset!”
[32] A Abraham će opet: „Ah, ne srdi se, Gospode moj, zbog toga što ću još samo ovaj put govoriti: Možda ih se nađe deset.” A Gospod odgovori: „Neću ga uništiti zbog tih deset!”
[33] I Gospod ode kad dovrši govor s Abrahamom, a Abraham se vrati na svoje mjesto.