[1] Nakon dvije godine faraon usnije san i gle, stajao je kraj Nila.
[2] I iz Nila izađe sedam lijepih i debelih krava, pasoše travu nilsku.
[3] Kad gle, poslije njih izađe sedam drugih krava iz Nila. One bijahu ružne i mršave, i stadoše pored onih prvih sedam.
[4] I onih sedam mršavih i ružnih krava požderu one lijepe i debele, i tad se faraon probudi.
[5] On opet zaspa i usnije drugi san: sedam klasova, lijepih i jedrih izraste iz jedne stabljike;
[6] a iza njih isklija sedam klasova mršavih, i suhih od istočnog vjetra.
[7] I tih sedam mršavih klasova prožderu onih sedam lijepih i jedrih. Tad se faraon probudi i gle, to bijaše san!
[8] Ujutro duša faraonova bijaše uznemirena pa on posla po sve vračeve i mudrace Egipatske. I faraon im ispriča svoj san, ali nemaše nikoga ko bi ga mogao protumačiti.
[9] Tad peharnik reče faraonu: „Danas se prisjetih svoga grijeha!
[10] Kada je faraon bio gnjevan na sluge svoje i kada me zatvorio u kući zapovjednika straže, mene i glavnog pekara,
[11] tada smo obojica u istoj noći usnili snove – snove vrlo važne.
[12] A tamo bijaše mladi Jevrej, sluga zapovjednika straže. Njemu ispričasmo svoje snove i on ih protumači, svakom pojedinačno.
[13] I onako kako je kazao tako se i desilo; mene vratiše u službu a pekara objesiše.”
[14] Tad faraon posla po Josipa. I brzo ga izvedoše iz tamnice. On se ošiša i presvuče te pođe faraonu.
[15] I faraon reče Josipu: „Usnio sam san ali ga niko ne može protumačiti. Čuo sam za tebe da umiješ snove rastumačiti čim ih čuješ.”
[16] A Josip reče faraonu: „To nije moja zasluga. Bog će obznaniti ono što je dobro za faraona!”
[17] Tad faraon ispriča Josipu: „Gle, u mom snu sam stajao kraj Nila.
[18] I gle, izađe iz Nila sedam lijepih i debelih krava i stanu pasti travu nilsku.
[19] Kad poslije njih izađe sedam mršavih i jako ružnih krava. U čitavoj zemlji egipatskoj nisam vidio onako ružne krave.
[20] I te ružne pojedu onih prvih sedam debelih krava.
[21] A kada to učiniše, na njima se ništa ne primijeti, i dalje bijahu ružne i mršave kao prije. Tad se probudih.
[22] Također vidjeh u svome snu kako sedam lijepih i jedrih klasova izraste iz jedne stabljike;
[23] kad gle, poslije njih izraste sedam suhih klasova, osušenih vjetrom istočnim.
[24] I tanki klasovi pojedu one lijepe i jedre. I to ispričah vračevima, ali mi ne znadoše protumačiti!”
[25] Tad Josip reče faraonu: „Ono što je faraon vidio ima isto značenje: Bog je objavio faraonu šta je naumio učiniti.
[26] Sedam lijepih krava je sedam godina i onih sedam lijepih klasova je također sedam godina; to je jedan te isti san.
[27] Sedam ružnih i mršavih krava, što izađoše poslije onih prvih, označava sedam godina kako i onih sedam suhih klasova, osušenih vjetrom istočnim; što znači sedam gladnih godina.”
[28] Zato rekoh faraonu: „Bog je objavio faraonu što je naumio činiti.
[29] Gle, dolazi sedam godina kada će vladati blagostanje u čitavoj zemlji egipatskoj.
[30] Ali poslije njih će doći sedam godina gladi, i sve blagostanje će biti zaboravljeno u zemlji egipatskoj, i nevolja će zemlju iscrpiti.
[31] A prijašnje se blagostanje više neće spominjati zbog nadolazeće gladi.
[32] A to što je faraon dva puta usnio isto znači da je Bog tako čvrsto odlučio i da će to ubrzo učiniti.
[33] I neka faraon sada potraži čovjeka mudra i razumna te neka ga postavi da upravlja zemljom egipatskom.
[34] Neka faraon postavi nadzornike u zemlji da u godinama blagostanja izdvoje petine žetve u zemlji egipatskoj.
[35] Neka se sva hrana i žito skuplja u ovih sedam rodnih godina, s faraonovim dopuštenjem, i neka se čuva u gradovima.
[36] I ta hrana neka bude zemlji zaliha za sedam gladnih godina koje će snaći Egipat, da zemlja ne propadne zbog gladi!”
[37] Ovo se objašnjenje dopade faraonu i njegovim slugama.
[38] I faraon poruči slugama svojim: „Zar možemo naći čovjeka poput ovog, u kome je duh Božiji?”
[39] I faraon reče Josipu: „Pošto ti je Bog sve ovo obznanio, nema ni jednog mudrog i razumnog poput tebe.
[40] Ti ćeš biti upravitelj moga doma, i čitav narod neka se pokorava tvojoj zapovijedi. Samo za visinu prijestolja ću biti viši od tebe!”
[41] I faraon reče Josipu: „Evo, postavljam te da upravljaš zemljom egipatskom!”
[42] I faraon skide sa svoje ruke pečatnjak i stavi ga Josipu na ruku, te ga obuče u bijele haljine i stavi mu zlatni lanac oko vrata.
[43] I pustio je da ga voze u njegovim drugim kolima. A pred njim su uzvikivali: „Na koljena!” I tako bude postavljen za upravitelja cijele zemlje egipatske.
[44] I faraon reče Josipu: „Ja sam faraon, ali bez tebe neka niko u Egiptu ne podiže ni ruku ni nogu!”
[45] I faraon dade Josipu ime Safenat Paneah i za ženu mu dade Asenatu, kći Poti-Fere, svećenika u Onu. I Josip posta poznat u zemlji egipatskoj.
[46] Josip je imao trideset godina kada stupi u službu kod faraona, kralja Egipta. I Josip ode od faraona i proputova čitavom zemljom egipatskom.
[47] Zemlja u tih sedam godina doživi blagostanje.
[48] Sabirao je tih sedam godina svu hranu koja bijaše u zemlji Egipat i odvlačio u gradove. Rod sa okolnih polja smještao je u svakom gradu.
[49] I Josip nagomila mnoštvo žita, kao pijeska morskog, više ga nisu mogli ni mjeriti. Bijaše ga toliko puno.
[50] Ali prije no što nastupi godina gladi Josipu se rodiše dva sina; njih rodi Asenata, kći Poti-Fera, svećenika u Onu.
[51] I Josip prvorođenome dadne ime Manaše. Reče: „Bog je dao da zaboravim sve svoje nevolje i dom očinski”.
[52] Drugom dade ime Efrajim. Reče: „Bog me razmnožio u zemlji moje nevolje.”
[53] Kad prođe sedam godina blagostanja u zemlji egipatskoj,
[54] tad nastupi onih sedam godina gladi, kako je Josip i predskazao. I nastupi glad u svim zemljama, ali u zemlji egipatskoj bijaše hljeba.
[55] I kada je egipatski narod osjetio glad, moljaše za hljeb faraona. Tad im faraon reče: „Otiđite Josipu i radite kako vam on kaže!”
[56] I kada u čitavoj zemlji zavlada glad, Josip otvori žitnice i poče Egipćanima prodavati žito, jer glad bijaše nepodnošljiva u zemlji egipatskoj.
[57] I sav je svijet dolazio Josipu u Egipat da kupuje žita, jer je svud na svijetu vladala velika glad.