[1] Kada se ljudi počeše razmnožavati po zemlji i kad im se rodiše kćeri,
[2] tad opaze sinovi Božiji da su kćeri ljudske lijepe, i za žene uzeše one koje su im se dopadale.
[3] Onda reče Gospod: „Moj duh neće vječno ostati u čovjeku, jer on je samo meso, neka mu životni vijek bude stotinu i dvadeset godina!”
[4] Tih dana su Nefilimi bili na zemlji, i kasnije, sve dok su sinovi Božiji odlazili kćerima ljudskim i dok su im one rađale djecu. To su oni od davnina po moći znameniti ljudi.
[5] Ali kada je Gospod vidio da je čovječija zloba na zemlji ogromna i da mu je sva žudnja u mislima i u srcu vazda samo zlo,
[6] Gospod se pokaja što je čovjeka stvorio na zemlji i rastuži Mu se srce.
[7] I Gospod reče: „Želim ljude koje stvorih izbrisati sa lica zemlje, sve od čovjeka do stoke, preko gmazova do ptica nebeskih: jer se pokajah što ih stvorih!”
[8] Ali Noa pak nađe milost u očima Gospoda.
[9] Ovo je povijest Noina: Noa, pravednik, bijaše bezgrešan među svojim suvremenicima: Noa je hodio s Bogom.
[10] Noi su se rodila tri sina: Šem, Ham i Jafet.
[11] Ali zemlja bijaše iskvarena pred Bogom i ispunjena nepravdom.
[12] I Bog pogleda zemlju i vidje da je bila iskvarena: jer sve živo na zemlji bijaše izopačilo svoje puteve.
[13] Tad Gospod reče Noi: „Odlučio sam da načinim kraj svim bićima; jer kroz njih je zemlja ispunjena nepravdom, i gle, zajedno sa zemljom Ja ću ih uništiti!
[14] Napravi sebi lađu od smolastog drveta; podijeli je na pregrade i obloži smolom s vanjske i unutarnje strane.
[15] A ovako ćeš je praviti: neka lađa bude trista lakata dugačka, pedeset široka, a trideset visoka.
[16] Otvor načini na lađi za svjetlo, neka bude jedan lakat od vrha. Vrata lađe izradi bočno; neka ima donji, srednji i gornji sprat.
[17] Jer gle, ja ću pustiti vodenu bujicu na zemlju kako bi sve živo, što dašak života u sebi ima, uništio pod cijelim nebom; sve što je na zemlji mora nestati.
[18] Ali s tobom ću sklopiti savez; a ti ćeš ići u lađu, ti, tvoji sinovi i tvoja žena, te žene tvojih sinova.
[19] A od svega što živi, od svih bića, po dvoje uvedi u lađu, da s tobom ostanu u životu, i to neka budu po jedan mužjak i jedna ženka;
[20] od svih vrsta ptica i svake vrste životinja i od svih glista zemaljskih po njihovoj vrsti, od svih stvorenja neka po dvoje krene s tobom, kako bi u životu ostali.
[21] Ti pak uzmi svakojake hrane i čuvaj je kod sebe, da tebi i njima služi kao hrana!”
[22] I Noa učini tako; on učini sve onako kako mu je Bog naredio.