[1] Tad Jakov ponovo krenu na put i stiže u zemlju sinova istoka.
[2] On razgleda oko sebe, i na polju ugleda bunar; kraj njega se odmarahu tri stada ovaca jer se tu napajahu. I veliki je kamen ležao na otvoru bunara.
[3] Običavali su da skupe sva stada na tom mjestu, te da maknu kamen sa otvora i da tu napoje ovce. Zatim bi kamen vraćali na svoje mjesto, na otvor bunara.
[4] I Jakov im reče: „Braćo moja, odakle ste?” A oni odgovoriše: „Mi smo iz Harana.”
[5] Tada im on odvrati: „Poznajete li i Labana, sina Nahorova?” A oni rekoše: „Dobro ga poznajemo;”
[6] A on ih opet upita: „Da li je dobro?” Ovi odvratiše: „Dobro je; i gle, evo dolazi njegova kćerka Rahela sa ovcama!”
[7] On reče: „Gle, još se vidi vani i nije vrijeme da se stoka utjerava; napojite ovce i otjerajte ih na pašu!”
[8] A oni odgovoriše: „Ne možemo prije no što se sva stada skupe i dok ne maknu kamen sa bunara. Tek tada možemo ovce napojiti.”
[9] Dok je još tako s njima razgovarao, dođe Rahela sa ovcama svoga oca; jer ona bješe čobanica.
[10] A kada je Jakov vidio Rahelu, kćerku Labanovu, brata majke svoje i ovce Labanove, brata majke svoje, primače se i odgura kamen sa bunara i napoji ovce Labanove, brata majke svoje.
[11] I Jakov poljubi Rahelu i udari u plač
[12] Jakov reče Raheli da je brat njenog oca i sin Rebekin. Tad ona otrča i ispriča to svome ocu.
[13] I kada je Laban čuo vijest o Jakovu, pritrča mu, zagrli ga i poljubi, te ga odvede u svoj dom. Tad sve ispriča Labanu.
[14] Tad mu Laban reče: „Zaista, ti si krv moja i meso moje!” I on osta kod njega mjesec dana.
[15] Tada Laban reče Jakovu: „Zar da mi besplatno služiš samo zato što si mi rođak? Reci mi što je tvoja nagrada?”
[16] Laban je imao dvije kćeri, starija se zvala Lea, a mlađa Rahela.
[17] A oči Leine bijahu slabe, a Rahela bijaše lijepa stasa i krasna lica.
[18] I Jakov je volio Rahelu te mu reče: „Želim ti sedam godina služiti za Rahelu, tvoju mlađu kćerku!”
[19] Tad Laban odgovori: „Bolje da je tebi dam nego drugom čovjeku, ostani kod mene!”
[20] Tako je Jakov služio sedam godina zbog Rahele, ali mu se zbog velike ljubavi učiniše kao nekoliko dana.
[21] I Jakov reče Labanu: „Daj mi ženu moju da legnem s njom, jer se vrijeme moje navršilo.”
[22] Tad Laban pozove sve ljude ovoga mjesta i napravi gozbu.
[23] A navečer uzme svoju kćer Leu i dovede njemu, te Jakov legne s njom.
[24] I Laban dade svoju služavku Zilpu kćeri svojoj Lei da joj služi.
[25] A ujutro, gle, to bijaše Lea! I on reče Labanu: „Zašto si mi ovo učinio? Zar ti nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?”
[26] A Laban odgovori: „U našem mjestu nije običaj da se mlađa udaje prije starije
[27] Dovrši svadbenu sedmicu s ovom, onda ću ti dati i onu drugu za službu koju ćeš vršiti narednih sedam godina kod mene.”
[28] I Jakov učini tako i dovrši svadbenu sedmicu s ovom. Onda mu dade Rahelu, kćerku svoju za ženu.
[29] I Laban dade kćeri svojoj Raheli služavku Bilhu.
[30] Tako on leže i s Rahelom. Volio ju je više no Leu. I služio je Labanu još sedam godina.
[31] A kada je Gospod vidio da Jakov ne mari za Leu, On otvori krilo njeno majčinsko, dok Rahela bijaše neplodna
[32] I Lea zatrudni i rodi sina, dade mu ime Ruben. Jer ona reče: „Gospod je vidio moju nevolju, sada će me muž moj voljeti!”
[33] I ona ponovo zatrudni i rodi sina pa reče: „Gospod je čuo da nisam voljena, zato mi je darovao ovoga sina!” I ona mu dade ime Simeon.
[34] I opet zatrudni te rodi sina pa reče: „Sad će se muž moj priljubiti uza me, jer mu rodih tri sina!” Zato mu dade ime Levi.
[35] I ona još jednom zatrudni i rodi sina, tad reče: „Sada želim Gospoda slaviti!” Zato sinu dade ime Juda. Poslije toga nije više rađala.