[1] I Abraham bijaše star i bogat danima, Bog ga je blagoslovio u svemu.
[2] Abraham reče najstarijem sluzi njegova doma, što bijaše upravitelj njegove imovine: „Ruku svoju stavi ispod moga bedra,
[3] da se zakuneš Gospodom, Bogom neba i zemlje da mome sinu nećeš uzeti ženu od kćeri Kanaanaca, među kojim živim,
[4] nego da ćeš otići u moju domovinu, rodbini mojoj, i da ćeš odatle mom sinu Isaku izabrati ženu!”
[5] Tad mu sluga odgovori: „Možda žena neće poći za mnom u ovu zemlju – da li da ti onda sina vratim u zemlju iz koje iselismo?”
[6] A Abraham mu odvrati: „Dobro pripazi da moga sina ne odvedeš ponovo tamo!
[7] Gospod, Bog nebesa, koji me izveo iz doma moga oca i iz zemlje moga rođenja, koji je govorio sa mnom i koji mi se zakleo i kazao: ‘Tvojim potomcima ću ovu zemlju dati!’ On će poslati svoga anđela ispred tebe kako bi sinu mome ženu doveo odatle.
[8] Ali ako žena ne želi poći s tobom, onda te oslobađam zakletve kojom si mi se zakleo; samo sina moga ne vraćaj ponovo tamo!”
[9] Tad sluga stavi ruku na bedro Abrahama, njegovog gospodara, i zakle mu se oko ovih stvari.
[10] I sluga uzme deset kamila i svakojakih dobara svoga gospodara i pođe u Mezopotamiju, k Nahorovom gradu.
[11] Tad ostavi kamile ispred grada kraj jednog bunara, u vrijeme kada su djevice obično išle po vodu.
[12] I on reče: „O Gospode, Bože moga gospodara Abrahama, podari mi uspjeh danas i milost iskaži mome gospodaru Abrahamu!
[13] Gle, ja stojim ovdje kod bunara, i kćerke ljudi ovoga grada će izlaziti po vodu.
[14] Kada dođe djevojka pa joj kažem: ‘De, spusti svoj krčag da se napijem!’ a ona odgovori: ‘Pij! A i tvoje kamile želim napojiti!’ – neka je to onda ona koju si odredio svome sluzi Isaku. Po tome ću znati da si mome gospodaru iskazao milost!”.
[15] I prije no što izreče ovo pojavi se Rebeka, kćerka Betuelova, Milkinog sina, žene Nahorove, što bijaše brat Abrahamov. Nosila je krčag na ramenu.
[16] Ona bijaše izuzetno lijepa djevojka, djevica, koju još nije dotaklo muško; i ona siđe do bunara, napuni krčag pa krenu uzbrdo.
[17] Tad joj sluga pođe u susret i reče: „Daj da se napijem vode iz tvoga krčaga!”
[18] I ona reče: „Pij, gospodine! I spusti krčag na ruke i dade mu da pije.”
[19] A kada mu je dopustila da se napije, reče: „I tvojim ću kamilama vodu zahvatati, sve dok se dobro ne napoje!”
[20] Hitala je i sipala vodu u korito, trčala k bunaru te je nanijela vode za sve kamile.
[21] I čovjek joj se čudio, ali je šutio da bi saznao da li je Gospod učinio njegovo putovanje uspješnim.
[22] Onda, kada su kamile napile, čovjek uzme zlatni prsten, težak pola šekela, i dvije narukvice za njene ruke, teške po deset šekela zlata,
[23] te reče: „Reci mi, čija si kćer? Da li ima mjesta u domu tvoga oca da prenoćimo?”
[24] A ona mu odvrati: „Ja sam kćerka Betuelova, sina Milkinog, kojeg je rodila Nahoru.”
[25] Te dodade: „Puno je sijena i hrane kod nas te dovoljno mjesta da se prenoći!”
[26] Tad se čovjek saže i pred Gospodom pomoli,
[27] govoreći: „Neka je hvaljen Gospod, Bog moga gospodara Abrahama, koji nije uskratio milosti i vjernost svoju mome gospodaru, jer Gospod me vodio putem do doma braće moga gospodara!”
[28] I kćerka otrča i sve ovo ispriča u kući svoje majke.
[29] Rebeka je imala brata koji se zvao Laban. I Laban brzo otrča čovjeku kraj bunara.
[30] Jer, kad je vidio prsten i narukvice na rukama svoje sestre te još čuo riječi svoje sestre Rebeke, koja reče: „Tako mi je čovjek kazao!”, pođe čovjeku i gle, stajao je kod kamila kraj bunara.
[31] I on reče: „Uđi, ti što si blagoslovljen od Gospoda, zašto stojiš vani? Kuću sam raščistio i za kamile napravio mjesta!”
[32] Tako čovjeka povede u svoj dom, rastovari kamile i dade im sijena i hrane, te vode kako bi noge svoje oprao i noge onih što bijahu s njim,
[33] i pred njih stavi hrane da jedu. Ali sluga reče: „Ne želim jesti dok ne iznesem svoju stvar.” A ovaj odvrati: „Govori onda!”
[34] A on reče: „Ja sam sluga Abrahamov.
[35] Gospod je moga gospodara obilato blagoslovio tako da je postao velik, jer mu je podario ovce i goveda, srebro i zlato, sluge i služavke, kamile i magarce.
[36] Uz to je Sara, žena moga gospodara, u svojoj starosti gospodaru rodila jednog sina; njemu je sve podario što je imao.
[37] I gospodar moj me zakleo, reče mi: ‘Sinu mome nemoj uzeti ženu Kanaanaca, u čijoj zemlji ja živim
[38] nego idi u dom oca moga i mome rodu: odatle mome sinu dovedi ženu!’
[39] Međutim, ja odgovorih gospodaru: ‘Šta ako žena ne želi poći sa mnom?’
[40] Tad mi on reče: ‘Gospod, pred kojim hodim, poslat će svoje anđele s tobom i tvoj će put učiniti uspješnim, kako bi mome sinu izabrao ženu iz roda moga i iz doma oca moga.
[41] Zakletve ćeš biti oslobođen samo u slučaju da dođeš u moju rodbinu a oni ti je ne dadnu; tad si oslobođen zakletve kojom si mi se kleo.’
[42] Tako danas dođoh na bunar i rekoh: ‘O Gospode, Bože moga gospodara Abrahama, učini uspješnim putovanje, na kojem se nalazim!’
[43] Gle, stojim ovdje kraj bunara kada jedna djevica izađe, a ja joj rekoh: ‘Daj mi da se napijem vode iz tvoga krčaga!’
[44] Ona mi odgovori: ‘Pij, i tvojim kamilama ću vode nanijeti!’ Neka je to žena koju je Gospod odredio za sina moga gospodara!
[45] Prije no što sam riječi ove izgovorio u srcu svome, dođe Rebeka sa krčagom na ramenu i poče vaditi vodu iz bunara. Tad joj rekoh: ‘Daj mi da se napijem!’
[46] A ona odmah spusti krčag sa ramena i reče: ‘Pij, i tvoje ću kamile napojiti!’ I tako sam se napio, a napojila je i moje kamile.
[47] I ja je upitah: ‘Čija si kćerka?’ Ona odgovori: ‘Ja sam kćerka Betuelova, sina Nahorova, kojeg mu rodi Milka.’ Tad prsten položih na njen nos i narukvice na ruke.
[48] Zatim sam kleknuo i pomolio se pred Gospodom, i slavio sam Gospoda, Boga moga gospodara Abrahama, koji me vodio putem pravim da sinu njegovom uzmem kćer brata moga gospodara.
[49] Ako li sada mome gospodaru želite iskazati ljubav i vjernost, to recite; a ako ne želite, isto kažite, da mogu krenuti desno ili lijevo!”
[50] Tad Laban i Betuel odgovoriše: „Ova stvar je došla od Gospoda, zato ne možemo ništa protiv tebe reći, niti loše niti dobro!
[51] Gle, Rebeka je pred tobom! Uzmi je i idi, kako bi mogla postati žena sina tvoga gospodara, onako kako je Gospod rekao!”
[52] Kada je sluga Abrahamov počuo njihove riječi, ničice je pao na zemlju pred Gospodom.
[53] I sluga izvadi srebrene i zlatne darove i haljine te ih dade Rebeki; i bratu i majci njenoj on pokloni vrijedne darove.
[54] Poslije su jeli i pili, on i ljudi koji bijahu s njim, i ostaše tamo noćiti. A ujutro, pošto ustadoše on reče: „Pustite da pođem svome gospodaru!”
[55] Ali brat i majka njena rekoše: „Daj, ostavi djevojku još nekoliko dana kod nas, barem deset, pa onda pođi!”
[56] Tad im on odgovori: „Ne zadržavajte me, jer je Gospod učinio put moj uspješnim; pustite da odem svome gospodaru!”
[57] Tad mu oni odvrate: „Pozovimo djevojku i pitajmo šta ona misli!”
[58] I pozvaše Rebeku te je upitaše: „Želiš li poći s ovim čovjekom?” A ona odvrati: „Da, želim poći s njim!”
[59] I tako puste Rebeku, sestru svoju, da pođe sa svojom dojiljom, Abrahamovim slugom i njegovim ljudima.
[60] Blagosloviše Rebeku te joj kazaše: „Sestro naša, postani hiljadama hiljada, neka tvoji potomci zauzmu kapije neprijatelja!”
[61] Tako Rebeka i sluškinje njene zajašu kamile te pođu za čovjekom. I sluga uze Rebeku i odvede je.
[62] I Isak pođe od „Bunara živućeg koji me vidi” – jer je živio u Negebu.
[63] Predvečer izađe na polje da se pomoli i on podiže pogled – i gle: kamile dolaze.
[64] I Rebeka podiže oči i ugleda Isaka. Tad siđe s kamile
[65] i reče: „Ko je onaj čovjek na polju koji nam ide u susret?” A sluga odgovori: „To je moj gospodar!” Tad ona uze veo te se pokri.
[66] I sluga ispriča Isaku sve što je učinio.
[67] Tad je Isak odvede u šator svoje majke Sare i uze sebi za ženu, te je zavoli. Tako se Isak utješi nakon smrti svoje majke.