[1] I Gospod posjeti Saru kako je i obećao te učini Sari onako kako je kazao.
[2] I Sara osta trudna, rodi Abrahamu sina, u kasnim godinama, u vrijeme određeno, kako mu je Bog i obećao.
[3] I Abraham svom sinu, kojeg mu rodi Sara, dade ime Isak.
[4] I Abraham obreže Isaka kada imaše osam dana, kako mu je Bog zapovjedio.
[5] Abrahamu bijaše stotinu godina kada mu se rodi Isak.
[6] I Sara reče: „Gospod mi je poklonio osmijeh; svako ko čuje će se nasmijati!”
[7] I ona reče: „Ko bi rekao Abrahamu da će Sara djecu dojiti? Ipak mu rodih sina u njegovoj starosti.”
[8] A dijete naraste i prestade dojiti. Kada ga prestaše dojiti, Abraham napravi veliku gozbu.
[9] A Sara vidje da se sin Hagare, egipatske služavke, kojeg rodi Abrahamu, podrugljivo smije.
[10] Tad reče Abrahamu: „Otjeraj ovu služavku zajedno s njenim sinom, jer sin ove služavke neće biti nasljednik zajedno s mojim sinom Isakom!”
[11] Ove riječi ne bijahu drage Abrahamu sina njegovoga radi.
[12] Ali Bog reče Abrahamu: „Ne žali zbog služavke i dječaka! U svemu slušaj što ti Sara kaže, na glas njen pazi! Jer će kroz Isaka biti nazvano tvoje potomstvo.
[13] Ali i sina služavkina želim učiniti narodom, jer je tvoj potomak.”
[14] Tad Abraham ustade rano ujutro, uze hljeba i mješinicu vode te dade Hagari i spusti je na njeno rame; dade joj dječaka i otprati je. I ona ode, lutala je u pustinji Beer Šebe.
[15] Kada joj nesta vode, dječaka ostavi pod jedan grm,
[16] i ode te sjede naspram njega, toliko koliko luk može dobaciti, te reče: „Ne mogu gledati kako mi dijete umire!” I jaukala je i plakala sjedeći naspram njega.
[17] Tad Gospod ču plač dječaka, i anđeo Gospodnji pozva Hagaru sa neba i reče: „Što je s tobom Hagaro? Ne boj se, Bog je čuo glas dječaka, otud, gdje leži.
[18] Ustani, uzmi dječaka i čvrsto ga drži rukama svojim, jer od njega želim učiniti narod ogromni!”
[19] I Gospod joj otvori oči, tako da spazi bunar. Ona priđe i napuni mješinu vodom i dade djetetu da pije.
[20] I Bog bijaše uz dječaka; on naraste u pustinji i postade izvrstan strijelac.
[21] Živio je u pustinji Paran, i majka za njega izabra ženu iz Egipta.
[22] I dogodi se u isto vrijeme da je Abimelek u pratnji svog vojskovođe Fikola pričao s Abrahamom i rekao: „Bog je s tobom u svemu što radiš.
[23] Zato se sada Bogom zakuni da nećeš ni mene, ni djecu moju ni unučad moju varati. Da ćeš se prema meni i prema zemlji u kojoj kao stranac živiš, prijateljski odnositi kao što sam se ja odnosio prema tebi.”
[24] Tad Abraham reče: „Kunem se!”
[25] Tad Abraham ispita Abimeleka oko bunara kojeg Abimelekove sluge uzeše na silu.
[26] Abimelek odgovori: „Ništa ne znam o tome; ne znam ko je to učinio? Nisi mi ništa kazao, i nisam ništa o tome čuo, sve do danas.”
[27] Tad Abraham uze ovce i goveda te ih dade Abimeleku, i njih dvojica sklopiše savez.
[28] Zatim Abraham izdvoji sedam janjaca.
[29] Tad Abimelek upita Abrahama: „Što će ovih sedam janjaca koje si ovdje izdvojio?”
[30] A Abraham mu odgovori: „Sedam janjaca trebaš uzeti iz mojih ruku da posvjedoče da sam ja iskopao ovaj bunar!”
[31] Zbog toga se to mjesto zove Beer Šeba, jer se njih dvojica tu zakleše.
[32] Kada sklopiše savez u Beer Šebi, odoše Abimelek i Fikol, njegov vojskovođa, te se vratiše nazad u zemlju Filistejaca.
[33] U Beer Šebi Abraham zasadi jednu tamarisku i tamo zazove ime Gospoda, Boga Vječnoga.
[34] I Abraham je dugo boravio kao tuđinac u zemlji Filistejaca.