[1] U početku Bog stvori nebo i zemlju.
[2] Zemlja bijaše bezoblična i pusta. Tama se prostirala nad bezdanima; duh Božiji lebdio je nad vodama.
[3] I Bog reče: „Neka bude svjetlost!” I bi svjetlost.
[4] I vidje Bog da je svjetlost dobra; tad Bog odvoji svjetlost od tame.
[5] I Bog svjetlost nazva dan a tamu noć. Tako bude večer, pa jutro: prvi dan.
[6] I Bog reče: „Neka bude svod posred voda, neka brana bude među vodama!”
[7] I Bog načini svod i razdvoji vode ispod svoda od voda iznad. I bi tako.
[8] I Bog nazva svod nebom. Tako dođe večer, pa jutro: drugi dan.
[9] I Bog reče: „Neka se skupe vode pod nebom na jedno mjesto, da se kopno ukaže!” I bi tako.
[10] I Bog nazva kopno zemljom, a skupljene vode morem. I vidje Bog da je dobro.
[11] I Bog reče: „Neka iz zemlje niknu biljke i trava, što sjeme donose, blagorodna stabla na zemlji i neka svako po svojoj vrsti plod donosi što u sebi sadrži sjeme!” I bi tako.
[12] I nikne iz zemlje trava i bilje što sjeme donose po svojoj vrsti; stabala što plodove rađaju i sjemena daju po vrsti svojoj. I Bog vidje da je dobro.
[13] Tako dođe večer, pa jutro: treći dan.
[14] I Bog reče: „Neka budu svjetla na svodu nebeskom da se razlikuju dan i noć te neka služe kao znakovi za određivanje vremena, dana i godina,
[15] i neka bude svjetlost na svodu nebeskom da zemlju obasjava!” I bi tako.
[16] I Bog stvori dva velika svjetla, veće da vlada danju i manje da vlada noću: uz njih i zvijezde.
[17] I Bog ih postavi na svod nebeski da zemlju obasjavaju
[18] i da danju i noću vladaju i dijele svjetlost od tame. I Bog vidje da je dobro.
[19] Tako dođe večer, pa jutro: četvrti dan.
[20] I Bog reče: „Neka u vodama vrvi mnoštvo živih bića i neka ptice lete iznad zemlje, svodom nebeskim.”
[21] I Bog stvori velike životinje morske i sva živa bića što se kreću, kojih je mnoštvo u vodi, po njihovoj vrsti, uz to stvori svakojakih ptica krilatih po vrsti njihovoj. I Bog vidje da je dobro.
[22] I Bog ih blagoslovi govoreći: „Plodite se i napunite vode morske i neka se ptice na zemlji množe!”
[23] Tako dođe večer, pa jutro: peti dan.
[24] Bog reče: „Neka zemlja rađa živa bića po vrsti njihovoj, stoku, gmazove i životinje zemaljske, po vrsti njihovoj!” I bi tako.
[25] I Bog stvori životinje zemaljske po njihovoj vrsti i stoku po njihovoj vrsti i sve gmazove po njihovoj vrsti. I Bog vidje da je dobro.
[26] I Bog reče: „Stvorimo čovjeka po svojoj slici, nama sličnog. Neka vlada ribama morskim i pticama nebeskim, i nad stokom, zemljom cijelom te svim gmazovima što puze zemljom.”
[27] Tako Bog stvori čovjeka po svojoj prilici, po slici Božijoj On ga stvori; stvori ih kao muško i žensko.
[28] I Bog ih blagoslovi, i reče: „Plodite se i množite, zemlju napunite, sebi je potčinite; i vladajte ribama morskim i pticama nebeskim, i svim živim što se miče na zemlji!”
[29] Zatim Bog reče: „Gle, dao sam vam sve bilje što sjeme nosi, što raste na cijeloj površini zemaljskoj, sva stabla koja nose plodove pune sjemenja. Neka vam to služi kao hrana.
[30] Svim životinjama zemaljskim, svim pticama nebeskim i svim gmazovima, svemu u čemu je dašak života, dadoh kao hranu bilje zeleno!” I bi tako.
[31] I Bog vidje sve što je stvorio i gle, bijaše veoma dobro. Tako dođe večer, pa jutro: šesti dan.