[1] Ali Dina, Leina kćer, koju je rodila Jakovu izađe da vidi kćerke ove zemlje.
[2] A kada je vidio Šekem, sin hevitskog plemića Hamora, on silom leže s njom.
[3] I duša mu se priljubila uz Dinu, kćerku Jakovovu, zaljubio se nju i nastojao je pridobiti.
[4] I Šekem reče ocu svome Hamoru: „Ovu mi djevojku uzmi za ženu!”
[5] Jakov je pak spoznao da su mu kćer Dinu obeščastili. Ali šutio je sve dok mu se sinovi ne vratiše s polja sa stokom.
[6] I Hamor, otac Šekemov, dođe Jakovu kako bi s njim razgovarao.
[7] Ali kad se Jakovovi sinovi sa polja vratiše i za ovo čuše, bijahu jako ljutiti i bijesni jer je nepravda učinjena Izraelu time što su legli s Jakovljevom kćeri, i što smjeli učiniti
[8] Hamor je razgovarao s njima te im rekao: „Mom sinu Šekemu je stalo do vaše kćeri, dajte mu je za ženu.
[9] Brakove s nama sklapajte. Dajite nam vaše kćeri, a i vi uzmite naše kćeri!
[10] Ostanite kod nas, neka je zemlja za vas otvorena, naselite se, trgujte i stječite imovinu!”
[11] I Šekem reče njenom ocu i braći njenoj: „Pustite da milost nađem u vašim očima, dat ću vam sve što od mene tražite!
[12] Od mene možete tražiti vjenčanih darova koliko vam volja, ja ću vam dati koliko zatražite, samo mi dajte djevojku za ženu!”
[13] Tad Jakovljevi sinovi lukavo odgovoriše Šekemu i ocu njegovom, jer su sestru njihovu Dinu obeščastili.
[14] „Ne možemo to učiniti, ne možemo svoju sestru dati neobrezanom čovjeku, jer bi to za nas bila sramota.
[15] Samo bismo vam pod jednim uvjetom mogli ispuniti želju, da budete kao mi, tako što ćete sve muškarce obrezati!
[16] Tada ćemo vam dati svoje kćeri i tada ćemo uzimati vaše kćeri, i s vama živjeti kao jedan narod.
[17] Ako nas ne želite poslušati, i ako se nećete obrezati, onda ćemo uzeti naše kćeri i otići!”
[18] Ponuda se njihova dopade Hamoru i sinu njegovom Šekemu.
[19] I mladić nije oklijevao da ovo učini, jer mu se dopala Jakovljeva kći, a bio je najugledniji u domu oca svoga.
[20] Kada Hamor i njegov sin Šekem dođoše na kapije svoga grada, poručiše stanovnicima:
[21] „Ovi nam ljudi žele dobro, neka žive u zemlji i neka trguju! Jer u zemlji ima dovoljno mjesta za njih. Želimo kćeri njihove za žene uzimati i njima davati naše kćeri.
[22] Samo traže od nas, da bi živjeli s nama i bili jedan narod, da sve muške obrezujemo, onako kako su oni obrezani.
[23] Stada njihova, njihova imovina, i stoka sva će naša biti. Hajdemo da im ispunimo zahtjev kako bi kod nas ostali!”
[24] Tada svi koji su na kapijama grada ulazili i izlazili poslušaju Hamora i sina njegova Šekema, i svi se obrežu, svi koji na kapijama grada ulaziše i izlaziše.
[25] Desi se, međutim, trećega dana, dok su još bili u bolovima, da dva Jakovljeva sina Simeon i Levi, Dinina braća, uzmu mačeve i iznenada jurnu u grad i poubijaju sve muškarce.
[26] Pogube Hamora i njegova sina Šekema oštrinom svojih mačeva i povedu Dinu iz doma Šekemova i odu.
[27] Sinovi Jakovljevi dođu među pobijene i opljačkaju grad, jer su im sestru obeščastili.
[28] Uzmu ovce njihove, goveda i magarce i sve što je bilo u gradu i na poljima,
[29] čitavo njihovo bogatstvo; svu im djecu i žene zarobe i opljačkaju sve što je bilo po kućama.
[30] A Jakov reče Simeonu i Leviju: „Nesreću mi donijeste time i omrznuste me među narodima zemlje ove, Kanaanacima i Perižanima. Imam malo muškaraca; mogu se protiv mene ujediniti i pobijediti me, pa me uništiti s domom mojim!”
[31] A oni odgovore: „Zar da sa sestrom našom postupaju kao s kakvom bludnicom?”