[1] Poslije ovih događaja Josipu javiše: „Gle, tvoj otac je bolestan!” I on povede sa sobom dvojicu sinova svojih, Manašea i Efrajima.
[2] I Jakovu rekoše: „Evo ti sin stiže!” I Izrael skupi snagu i sjede na svoj krevet.
[3] I Jakov reče Josipu: „Bog Svemogući, mi se prikaza u Luzu, u zemlji kanaanskoj, blagoslovi me
[4] i potom mi reče: ‘Gle, želim te plodnim učiniti i razmnožiti u puno naroda, i potomstvu tvome, nakon tebe, ovu zemlju dati u posjed dovijeka!’
[5] Neka sada tvoja dva sina, koja se rodiše u zemlji Egipat, prije no što ti dođoh u zemlju egipatsku, Efrajim i Manaše, budu moji kao što su Ruben i Simeon!
[6] Ali djeca koja ti se rode poslije njih neka tebi pripadaju, i neka se po imenu braće svoje zovu u nasljedstvu svome.
[7] I kada se iz Padama vraćah umrije Rahela u zemlji Kanaan, na putu nedaleko od Efrata, i tu je ukopam kraj puta k Eframu, to jeste Betlehemu.”
[8] Ali kada Izrael vidje sinove Josipove, upita: „Ko su ovi?”
[9] A Josip odgovori: „To su moji sinovi koje mi je Bog darovao!” A on odvrati: „Dovedi ih meni da ih blagoslovim!”
[10] Jer Izraelov vid od starosti oslabi, tako da nije više dobro vidio. A kada mu ih primače, on ih poljubi i zagrli.
[11] I Izrael reče Josipu: „Nisam očekivao da ću ikada više vidjeti tvoje lice, a gle, Bog mi je dopusti da vidim i tvoje potomke!”
[12] I Josip ih skide sa svojih koljena te pade ničice na zemlju.
[13] Poslije ih Josip uze obojicu, Efrajima desnicom, lijevo od Izraela, a Manašea ljevicom, desno od Izraela, i dovede mu ih.
[14] Tad Izrael pruži desnicu svoju i stavi je na glavu Efrajimovu, iako je bio mlađi, a ljevicu pak stavi na Manašeovu glavu, i tako ukrsti svoje ruke, iako Manaše bijaše prvorođeni.
[15] I on blagoslovi Josipa govoreći: „Bog, pred čijim licem hodiše očevi moji Abraham i Isak; Bog, koji me čuvao otkada sam postao do dana današnjega;
[16] anđeo, koji me od svakog zla izbavio, neka blagoslovi dječake! Kroz njih će se moje ime spominjati i imena očeva mojih Abrahama i Isaka, i neka postanu mnoštvom na zemlji!”
[17] Ali kada Josip vidje da je njegov otac desnicu stavio na Efrajima, to mu se ne dopade; zato uhvati očevu desnicu da je položi na glavu Manašeovu.
[18] Tad Josip reče ocu svome: „Nemoj tako oče, jer ovaj je prvorođeni; desnicu na njega stavi!”
[19] Ali otac ne htjede, reče: „Znam, sine, znam to jako dobro! Ali i on će postati narodom velikim i on neka bude moćan; ali će brat njegov mlađi biti veći i potomstvo njegovo će biti mnoštvo naroda!
[20] On ih blagoslovi taj dan riječima: ‘S tobom će se u Izraelu blagosloviti i govoriti: Neka te Bog učini poput Manašea i Efrajima!’ Tako on postavi Efrajima pred Manašea.”
[21] I Izrael reče Josipu: „Gle, ja umirem, ali Bog će biti s vama i vratit će vas u zemlju očeva vaših.
[22] I ja ti dajem jedan gorski klanac, više no braći tvojoj; uzeh ga Amorićanima iz ruku mačem svojim i lukom.”