[1] Tad Josip plačući pade na lice oca svoga te ga poljubi.
[2] Zatim Josip naredi svojim slugama liječnicima, da mu oca balzamiraju. I liječnici balzamiraše Izraela.
[3] I navrši mu se četrdeset dana, jer toliko traje balzamiranje, ali su Egipćani sedamdeset dana za njim plakali.
[4] Ali kad prođoše dani tuge za njim, poruči Josip domu faraonovom: „Ako sam milost stekao vašim očima, u moje ime prenesite faraonu i recite:
[5] ‘Otac moj me zakleo, reče mi: Vidi, kad umirem, ukopaj me u grob koji iskopah sebi u zemlji Kanaan.’ Zato mi dopusti da otputujem i sahranim oca svoga, onda ću se vratiti.”
[6] I faraon reče: „Pođi gore i sahrani oca svoga onako kako si mu se zakleo!”
[7] Tad Josip otputova gore da oca svoga sahrani i s njim pođoše sve sluge faraonove, sve starješine kuće njegove i zemlje egipatske.
[8] Uz njih sav dom Josipov, braća njegova i ukućani njegova oca: samo djecu, ovce i goveda ostaviše u zemlji Gošen.
[9] S njim pođoše kočije i jahači i bijaše to velika povorka.
[10] Kad dođoše u Goren Haatad, koji leži s onu stranu Jordana, tamo su za njim naricali i gorko plakali. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem.
[11] Kad stanovnici zemlje, Kanaanci, vidješe žalost kod Goren Haatada, rekoše: „Egipćani su u velikoj žalosti!” Zato to mjesto, s one strane Jordana, nazovu „Žalost Egipatska”.
[12] I sinovi njegovi postupe onako kako im je naredio:
[13] odnesoše ga u zemlju kanaansku i sahrane na njivi u pećini Makperah, naspram Mamre, koju Abraham zajedno sa poljem kupi od Efrona, Hetita.
[14] Josip se pak nakon sahrane vrati u Egipat; on i braća njegova i svi koji s njim pođoše da sahrane oca njegova.
[15] A kada Josipova braća vidješe kako im je otac umro, rekoše: „Josip bi se mogao dignuti protiv nas i osvetit nam se za sve zlo koje smo mu nanijeli.”
[16] Zato poručiše Josipu: „Tvoj otac je naredio prije smrti svoje i rekao:
[17] ‘Ovako kažite Josipu: Molim te, oprosti braći svojoj greške i grijehe njihove i zlo koje su ti nanijeli! Te oprosti slugama Boga oca tvoga njihovu krivicu!’” Josip zaplaka kada mu to rekoše.
[18] Tad i njegova braća dođoše njemu te padoše na koljena govoreći: „Evo, mi smo sluge tvoje!”
[19] Ali Josip im odvrati: „Ne plašite se! Zar sam ja na Božijem mjestu?
[20] Vi ste mi htjeli nanijeti zlo, ali ga Bog okrenu na dobro, da se danas ovako završi, da se veliki narod održi u životu.
[21] Zato se sada ne bojte: ja ću hraniti vas i vašu djecu.”
[22] I Josip osta u Egiptu, on i dom oca njegova. Josip je živio stotinu i deset godina.
[23] I Josip dočeka djecu Efrajimovu do trećeg koljena, a i djeca Makirova, sina Manašeaina rađahu se na Josipovim koljenima.
[24] I Josip reče braći svojoj: „Ja umirem; ali Bog će vas sigurno naći i odvesti odavde u zemlju koju je obećao Abrahamu, Isaku i Jakovu.”
[25] I Josip zakune sinove Izraelove, rekavši: „Sigurno će vas Bog naći, a onda moje kosti odavde prenesite gore!”
[26] I Josip umrije u sto i desetoj godini; balzamiraše ga i u Egiptu polože u sanduk.