[1] Tad Isak pozva Jakova, blagoslovi ga te mu naredi: „Ne uzimaj ženu od kćeri Kanaanaca!
[2] Idi i odseli se u Padam Aram u dom Betuelov, oca majke tvoje, i odatle uzmi ženu od kćeri Labanovih, brata tvoje majke!
[3] I Bog Svemogući neka te blagoslovi i plodnim učini, da postaneš mnoštvo naroda,
[4] i neka ti da blagoslov Abrahamov, tebi i potomcima tvojim, da zemlju, u kojoj sada živiš kao stranac, u posjed uzmeš; zemlju koju je Bog podario Abrahamu!”
[5] Tako je Isak pustio Jakova da se odseli u Padan Aram Labanu, sinu Betuelovom, Aramejcu, bratu Rebekinom, majke Jakova i Ezava.
[6] Kad je Ezav vidio kako je Isak blagoslovio Jakova i poslao ga u Pada Aram, da odande za sebe uzme ženu i da mu je dok ga je blagoslovio naredio: „Ne uzimaj ženu od kćeri kanaanskih!”,
[7] te da je Jakov bio poslušan ocu i majci svojoj i otputovao u Padan Aram,
[8] pa kada Ezav također vidje da su Isaku, njegovu ocu, mrske kćeri kanaanske,
[9] tad Ezav pođe Išmaelu i uzme za ženu, pored žena koje je već imao, kćerku Išmaelovu, sina Abrahamova, sestru Nebajotovu.
[10] Jakov napusti Beer Šebu i pođe prema Haranu.
[11] I dođe u jedno mjesto gdje prenoći, jer sunce bijaše već zašlo. I uze kamen s toga mjesta, položi pod glavu i leže.
[12] Tad usni san, i gle, jedne ljestve stajahu na zemlji a vrhom dopirahu do samog neba. I gle, po njima su anđeli Gospodnji penju i silaze.
[13] A gle, Gospod je stajao nad njim i govorio: „Ja sam Gospod, Bog tvoga oca Abrahama i Bog Isakov, zemlju na kojoj ležiš želim tebi i potomcima tvojim darovati.
[14] I potomaka ćeš imati koliko ima praha ma zemlji i širit ćeš se na zapad, istok, sjever i jug; i kroz tebe i tvoje potomstvo biće blagoslovljeni svi narodi na zemlji.
[15] I gle, Ja sam uz tebe i čuvat ću te kud god odeš i ponovo ću te vratiti u ovu zemlju. Jer ja te neću napustiti dok ne dovršim ono što sam ti obećao!”
[16] Kada se Jakov probudi iz sna, reče: „Zaista, Gospod je na ovom mjestu i ja to nisam znao!”
[17] Uplaši se pa nastavi: „Kako je divno ovo mjesto! Ovdje nije ništa drugo već dom Božiji, ovo su nebeske kapije!”
[18] I Jakov ustade rano ujutro i uze kamen koji je stavio pod glavu i postavi ga kao spomenik i posu uljem,
[19] i ovo mjesto nazva Betel, međutim, prije se ovaj grad zvao Luz.
[20] I Jakov se tada zakle: „Ako će Bog biti sa mnom i čuvati me na putu kojim idem, ako će mi hljeb davati i haljine da oblačim,
[21] te ako će me ponovo u miru dovesti kući ocu mome, neka je onda Gospod moj Bog;
[22] i ovaj kamen, koji postavih kao spomenik, neka postane dom Božiji, i od svega što mi daruješ zasigurno ću Ti davati desetinu!”