[1] I reče Gospod Abramu: „Napusti zemlju svoju i rod svoj, te izađi iz doma oca svoga, i pođi u zemlju koju ću ti pokazati!
[2] Veliki ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te i uzvisiti ime tvoje, i ti sam ćeš biti blagoslov.
[3] Blagoslovit ću one koji tebe blagosiljaju i proklinjat ću one što tebe proklinju; i neka u tebi budu blaženi svi rodovi na zemlji!”
[4] Tad pođe Abram kako mu je Gospod naredio, i Lot pođe s njim. Abram je imao sedamdeset i pet godina kada je napustio Haran.
[5] I Abram povede svoju ženu Saraju i Lota, bratića svoga, uze svu imovinu koju stekoše, i sve ljude koje pridobiše u Haranu; i krenuše u zemlju Kanaan. Naposljetku stigoše u zemlju Kanaansku.
[6] I Abram prođe zemljom sve do mjesta Šekema, sve do hrasta More. Ali tad u zemlji bijahu Kanaanci.
[7] Tad se Gospod ukaza pred Abramom i reče: „Tvom ću potomstvu ovu zemlju darovati!” I on, Gospodu što mu se ukazao, tamo izgradi jedan žrtvenik.
[8] Odatle on pođe u gore istočno od Betela i šator svoj razape tako da je Betel bio zapadno, a Aj je ležao istočno od njega. I tu izgradi Gospodu žrtvenik te je zazivao ime Gospodnje.
[9] Poslije toga Abram je putovao sve dalje k Negebu.
[10] A kako je glad harala zemljom, Abram pođe dolje u Egipat, da tamo boravi. A gorka glad je vladala zemljom.
[11] I kada se približio Egiptu reče ženi svojoj Saraji: „Gle, ja znam da si žena ljupka izgleda.
[12] Kada te sada spaze Egipćani, oni će reći: ‘To je njegova žena!’, te će mene ubiti, a tebe u životu ostaviti.
[13] Zato ti kaži da si mi sestra, da me dobro snađe zbog tebe i da mi tebe radi život poštede.”
[14] I kada je Abram stigao u Egipat, tad Egipćani vidješe da je žena jako lijepa.
[15] I kada je vidješe faraonovi plemići, hvališe je pred faraonom. Tad ženu uvedoše u dvore faraonove.
[16] I Abrama dobro snađe zbog nje: on dobi ovce, goveda i magarce, sluge i služavke, magarice i kamile.
[17] Ali Gospod sruči na faraona i dom njegov nevolje goleme zbog Saraje, Abramove žene.
[18] Tad faraon pozva Abrama i reče: „Što si mi učinio! Zašto mi nisi rekao da je to tvoja žena?
[19] Zašto si kazao: ‘To je sestra moja’, kako bi je ja za ženu uzeo! I gle sada, ovo je tvoja žena: povedi je i odlazi!”
[20] I faraon posla ljude, koji otpratiše njega, ženu njegovu i sav njegov imetak.