[1] I čitava je zemlja imala jedan jezik i riječi iste.
[2] A kad ljudi pođoše na istok, nađoše ravnicu u zemlji Šinear i tu se nasele.
[3] I rekoše jedni drugima: „Hajdemo da pravimo opeku i da je dobro ispečemo!” I koristiše opeku umjesto kamena i katran namjesto žbuke.
[4] Zatim rekoše: „Hajde da sagradimo grad i kulu, čiji će vrh doticati sama nebesa, da ime za se steknemo i da se ne raspršimo po zemlji cijeloj!”
[5] Tad Gospod siđe da vidi grad i kulu koju gradiše sinovi čovječiji.
[6] I Gospod reče: „Gle, oni su jedan narod, i svi govore jednim jezikom. To je tek početak njihova nastojanja! Sad ih ništa neće sprječavati da čine sve što naume.
[7] Hajde, da siđemo dolje i da pomutimo njihove jezike da jedan drugog više ne razumije.”
[8] Tako ih Gospod raštrka s tog mjesta po zemlji cijeloj i prestadoše graditi grad.
[9] Zato mu dadoše ime Babilon, jer tamo Gospod zamrsi jezike zemlje cijele, te ih raštrka svud po zemlji.
[10] Ovo je povijest Šemovih potomaka. Kada je Šemu bilo stotinu godina, a to bijaše dvije godine nakon potopa, rodi mu se Arpakšad.
[11] Poslije rođenja Arpakšadova, Šem je živio još pet stotina godina i imao još sinova i kćeri.
[12] Arpakšadu je bilo trideset i pet godina kada mu se rodio Šelah.
[13] Poslije rođenja Šelahova, Arpakšad je živio još četiri stotine i tri godine i imao još sinova i kćeri.
[14] Šelah je imao trideset godina kada mu se rodio Eber.
[15] Poslije rođenja Eberova, Šelah je živio još četiri stotine i tri godine i imao još sinova i kćeri.
[16] Eber je imao trideset i četiri godine kada mu se rodio Peleg.
[17] Poslije rođenja Pelegova, Eber je živio još četiri stotine i trideset godina i imao još sinova i kćeri.
[18] Peleg je imao trideset godina kada mu se rodi Reu.
[19] Poslije rođenja Reuova, Peleg je živio još dvije stotine i devet godina i imao još sinova i kćeri.
[20] Reu je imao trideset i dvije godine kada mu se rodi Serug.
[21] Poslije rođenja Serugova, Reu je živio još dvije stotine i sedam godina i imao još sinova i kćeri.
[22] Serug je imao trideset godina kada mu se rodi Nahor.
[23] Poslije rođenja Nahorova, Serug je živio još dvjesta godina i imao još sinova i kćeri.
[24] Nahor je imao dvadeset i devet godina kada mu se rodi Terah.
[25] Poslije rođenja Terahova, Nahor je živio još stotinu i devetnaest godina i imao još sinova i kćeri.
[26] Terah je imao sedamdeset godina kada mu se rodiše Abram, Nahor i Haran.
[27] I ovo je povijest Terahova. Terahu su se rodili Abram, Nahor i Haran. Haranu se pak rodio Lot.
[28] I Haran umre još za života svoga oca u zemlji u kojoj se rodio, u Uru Kaldejskome.
[29] Abram i Nahor uzeše žene. Abramova žena se zvala Saraja, a Nahorova Milka. Ona bijaše kćerka Harana, oca Milkinog i Jiskinog.
[30] Saraja je bila nerotkinja. Nije imala djece.
[31] I Terah povede sina svoga Abrama, uz to Lota sina Haranova, unuka svoga, te Saraju, snahu svoju, i zajedno pođoše u zemlju Kanaan iz Ura Kaldejskog. Ali kada dođoše do Harana, ostaše tamo.
[32] I životni vijek Terahov bijaše dvjesto pet godina. Potom umrije u Haranu.