[1] I Jakov pozove svoje sinove sebi i reče: „Dođite k meni da vam kažem šta će vas snaći u danima budućim!
[2] Skupite se i slušajte, o sinovi Jakovljevi, Izrael vi počujte, oca svoga!
[3] Rubene, sine prvorođeni, snago moja, prvjenac si snage moje muškosti izvrsne si časti, moći divne!
[4] Poput vode ključale si bio, prvenstvo imati nećeš! Jer se na ležaj oca svoga pope i krevet moj oskrnavi tako.
[5] Simeon i Levi su braća; oružje nasilničko ljuto, mačevi su njihovi.
[6] Duša mi ne priđe savjetu tajnom nit' mi čast prista sa skupom tim. Jer ljude pogubiše u srdžbi svojoj, i bikove osakatiše u nemaru tome;
[7] neka je prokleta srdžba njihova jer nagla je kako i gnjev taj, oštar što je i ljut. Razdijelit ću ih pod Jakovom i rasut po Izraelu!
[8] Tebe Juda, hvalit će braća tvoja! Ruka će tvoja za vratom biti neprijatelja svih tvojih; pred tobom će se klanjati sinovi oca tvoga!
[9] Juda je lav mladi; obdaren plijenom se uzdižeš o sine moj. On je vrebao i ležao poput lavice; ko se usuđuje da ga budi?
[10] Žezlo neće odmicati od Jude nit' palica vladarska mu od nogu, dok ne stigne Onaj kome pripada kome će se narodi pokoravati;
[11] magarce će svoje za lozu vinovu vezati i mlado magarice njegove za lozu plemenitu; haljine će svoje u vinu on sapirati, i ogrtač svoj utapati u grožđa krv.
[12] Oči su mu tamnije no vino, a zubi bjelji no mlijeko.
[13] Zebulon će na pučini morskoj živjeti, tamo gdje brodovi pristaju i uz Sidon će međiti.
[14] Jisakar je magarac, kostiju jakih što u tor liježe.
[15] I kad vidi da je mir i zemlja blaga, ramena svoja spušta da teret nosi i sluga postane – rada prisilna.
[16] Dan će narodu svome suditi, kao jedan od plemena Izraelova,
[17] Dan će zmija kraj puta biti, guja na stazi, što konja za zglob ujeda, i jahač će pozadi pasti!
[18] O Gospode, čekam spas tvoj!
[19] Jer Gada mnoštvo goni, ali on će ih potisnuti.
[20] Iz Ašera, masna hljeba i kraljevskih poslastica će darovati.
[21] Naftali je košuta lakonoga on stvara riječi divne.
[22] Josip je voćka mlada, voćka kraj izvora blaga što grane svoje preko zidova širi.
[23] Iako ga strijelci draže, gađaju ga i boj mu nameću,
[24] luk njegov ostaje postojan i ruke mu se ojačaše od dlanova Moćnoga Jakova od imena Pastira, Stijene izraelske,
[25] od Boga oca tvoga koji će uz tebe biti, od Svemogućeg koji će te blagosiljati milošću sa nebesa, blagoslovom dubina što dolje počivaju, blaženstvom grudi i krila majčinskoga!
[26] Blagoslovi oca tvoga moćniji su no blaženstva praočeva mojih što domiču do gora vječnih, neka dođu čelu Josipovom nad tjeme izabranog među braćom svojom!
[27] Benjamin je vuk grabljivi što jutrom ulov jede a na večeri plijen dijeli!”
[28] Ovo je svih dvanaest plemena Izraelovih; i ovo je to što im otac reče i čime ih blagoslovi; i blagosilja svakog posebnim blagoslovom.
[29] I on im naredi govoreći: „Pridružit ću se precima svojim, Ukopajte me kod očeva mojih u pećini na polju Efrona, Hetita,
[30] u pećini na Makpeli, nasuprot Mamre, u zemlji kanaanskoj, gdje Abraham kupi polje za groblje od Efrona, Hetita.
[31] Tamo pokopaše Abrahama i ženu njegovu Saru, i Isaka i ženu mu Rebeku, i tamo ja pokopah Leu;
[32] i polje bi otkupljeno od Hetita.”
[33] A kada Jakov naredbu svoju izreče sinovima, povuče noge svoje nazad na krevet, izdahne i pridruži se precima svojim.