[1] Tad se Josip više nije mogao zauzdavati pred onima koji su stajali oko njega, i vikne: „Neka svi izađu vani!” I nikog ne bijaše kraj Josipa kada se braći svojoj otkri.
[2] I on glasno zaplače tako da Egipćani i dom faraonov to čuju.
[3] I Josip reče braći svojoj: „Ja sam Josip! Da li mi je otac još živ?” Ali braća mu ništa nisu mogla odgovoriti, jer su toliko bila potresena pred njim.
[4] Tad Josip reče braći svojoj: „Priđite mi!” Kada mu priđoše on im reče: „Ja sam Josip, vaš brat kojeg ste prodali u Egipat!
[5] A sada se ne uznemiravajte i ne prebacujte sebi zbog toga što ste me prodali ovamo, jer Bog me ovamo poslao prije vas da vam živote sačuvam!
[6] Jer ovo je druga godina kako glad vlada u zemlji, a još pet će godina proći bez žetve i berbe.
[7] Ali Bog me ispred vas poslao, da bi vam dio vaš na zemlji osigurao, i da vas u životu održi izbavljenjem velikim.
[8] Znajte, niste me vi ovdje poslali, već Bog. On me postavio ocem faraonu i gospodarom njegovog cijelog doma i vladarom nad čitavom zemljom egipatskom.
[9] Požurite sad ocu mome i recite mu: ‘Ovako ti govori tvoj sin Josip: Bog me postavio gospodarom nad cijelim Egiptom. Dođi dolje i ne oklijevaj!
[10] Živjet ćeš u zemlji gošenskoj i biti blizu mene, ti, djeca tvoja i unučad tvoja, ovce, goveda i sve što imaš!
[11] Tamo ću te hranom opskrbiti – jer će biti još pet godina gladi – pa da ne bi oskudijevao, ti i dom tvoj.’
[12] I evo, vaše su to oči vidjele i oči brata moga Benjamina, da su to moja usta koja vam govore.
[13] Zato ispričajte ocu mome svu moju divotu i sve što ste vidjeli u Egiptu, i brzo ga dovedite ovamo!”
[14] I on zagrli brata svoga Benjamina i obojica zaplakaše
[15] Tad on izljubi svu braću svoju i suznih očiju ih sve izgrli a poslije toga braća njegova razgovaraše s njim.
[16] Kada se u domu faraonovom pročuše vijesti da su stigla Josipova braća, to se faraonu i slugama njegovim dopade.
[17] I faraon reče Josipu: „Reci braći svojoj ovako: ‘Uradite sljedeće: natovarite stoku svoju i pođite u zemlju Kanaan.
[18] Uzmite oca svoga i porodice svoje te dođite meni. Ja ću vam pružiti sve najbolje što nudi zemlja Egipat. U obilju zemlje ćete uživati!’
[19] I ovo kaži, Josipe: ‘Uradite ovako: kola uzmite iz zemlje egipatske za djecu svoju i žene svoje, te dovedite oca svoga sa sobom.
[20] A neka vas pokućstvo vaše ne brine, sve najbolje u cijelom Egiptu vaše će biti!’”
[21] Izraelovi sinovi i učine tako: Josip im da kola, po zapovijedi faraonovoj, te im dade i hrane za puta,
[22] i svima pokloni nove svečane haljine, svakom pojedinačno; Benjaminu pak pokloni tri stotine šekela srebra i pet svečanih haljina.
[23] I ocu svome posla: deset magaraca natovarenih svim najboljim stvarima iz Egipta i deset magarica natovarenih žitom, hljebom i hranom za puta ocu svome.
[24] Tako isprati braću svoju, a pri odlasku im poruči: „Ne svađajte se na putu!”
[25] Tako otputuju iz Egipta u zemlju Kanaan, ocu svome Jakovu.
[26] Oni mu rekoše: „Josip je živ i vladar je nad cijelom zemljom egipatskom!” Ali mu srce osta hladno jer im nije vjerovao.
[27] Tad mu prenesu sve što im je Josip kazao. A kada je vidio kola koje je Josip poslao da ga prevezu, oživje duh oca njihova Jakova.
[28] Tada Izrael reče: „Dovoljno je. Moj sin Josip je živ! Otići ću da ga vidim prije no što umrem!”