[1] Ali Jakov je čuo besjede Labanovih sinova, koji rekoše: „Jakov je uzeo sve što je pripadalo našem ocu, i sa svime što je pripadalo njemu on steče sve ono bogatstvo!”
[2] I Jakov vidje da mu Laban nije naklonjen kao prije.
[3] Tad Gospod reče Jakovu: „Vrati se u zemlji očeva svojih i rodu svome i Ja ću biti s tobom!”
[4] I Jakov pozove Rahelu i Leu na polje gdje mu je bilo stado
[5] te im reče: „Vidim, da otac vas ne gleda na mene blagonaklono kao prije, ali Bog moga oca je bio uz mene.
[6] I vi znate da sam ocu vašem služio svom svojom snagom.
[7] Vas otac me je međutim varao, i moju plaću deset puta mijenjao; ali Bog nije dopustio da mi naškodi.
[8] Kada je rekao: ‘šareni mladunci neka budu tvoji, čitavo je stado rađalo šarene; kada je rekao: neka su tvoji mladunci prugasti tad čitavo stado rodi prugaste.’
[9] Tako je Bog oduzeo vašem ocu stado i meni ga davao.
[10] A desi se u vrijeme kada su se životinje parile, da sam u snu vidio kako su jarčevi što pare ženke prugasti, šareni i s biljegom.
[11] I anđeo Gospodnji me u snu dozva: ‘Jakove!’ I ja odvratih: ‘Evo me!’
[12] A on reče: ‘Pogled svoj podigni i vidi: svi su ovnovi što pare ovce prugasti, šareni i s biljegom. Sve sam vidio šta ti je Laban učinio.
[13] Ja sam Bog Betela, u kojem si stup pomazao i preda mnom se zakleo. Sada idi, iseli se iz ove zemlje i vrati u zemlju rođenja svoga!’”
[14] Tad mu odgovore Rahela i Lea: „Da li imamo još udjela u domu našega oca?
[15] Zar ne gleda na nas kao da smo tuđinke? Jer on nas je prodao i još dobijeni novac pojeo!
[16] Zato nama i djeci našoj pripada sve bogatstvo koje je Bog oduzeo ocu našem. Sada čini sve kako ti je Bog rekao!”
[17] Tad Jakov pođe i natovari djecu svoju i žene svoje na kamile,
[18] i odvede svu djecu svoju i imovinu, koju je stekao, i stado, koje je uvećao u Padan Aramu, i odseli ocu svome Isaku, u zemlju Kanaan.
[19] Laban bijaše otišao da ovce svoje striže, a Rahela ukrade idole ocu svome.
[20] A Jakov obmanu Labana, Aramejca, tako što mu nije kazao da namjerava bježati.
[21] I on pođe i pobjegne sa svime što je imao, pređe Eufrat i okrene se prema brdu Gileada.
[22] Trećeg dana jave Labanu da je Jakov pobjegao.
[23] Tad on pozove braću svoju i krene da ga goni, i za sedam dana ga stiže na brdu Gilead.
[24] Ali Bog tu noć dođe Labanu Aramejcu, u snu, te mu reče: „Čuvaj se toga da Jakovu išta kažeš, ni lijepo nit ružno!”
[25] Kada je Laban stigao Jakova, on bješe razapeo šator na brdu. Tad i Laban s braćom svojom podigne šator na brdu Gilead.
[26] I Laban reče Jakovu: „Šta si učinio? Što si me obmanuo i kćerke moje oteo kao da su ratni zarobljenici?
[27] Zašto si me prevario i zašto si krišom pobjegao, a da mi ništa nisi rekao? Veseljem bi bio ispraćen, sa pjesmom, bubnjima i lirom!
[28] Nisi mi čak ni dopustio da unuke svoje i kćeri poljubim. Loše si se ponio!
[29] U mojoj je moći da vam zla nanesem, ali Bog tvoga oca mi sinoć reče: ‘Čuvaj se toga da Jakovu išta kažeš, ni lijepo ni ružno!’
[30] Dobro, sada si otišao jer si se mnogo zaželio doma oca svoga, ali zašto si ukrao moje bogove?”
[31] Tad Jakov odgovori Labanu: „Plašio sam se, mislio sam da bi mi mogao oteti svoje kćeri!
[32] A što se tiče tvojih bogova – onaj kod koga ih nađeš neka umre! U prisustvu naše braće sve pregledaj i što je tvoje kod mene uzmi!” Jakov naime nije znao da je Rahela ukrala idole.
[33] Tad Laban pođe u Jakovov šator, pa u šator Lein, i onda u šatore dvije Leine služavke, ali ništa ne nađe. Zatim iz Leinog šatora ode u Rahelin.
[34] A Rahela bijaše uzela idole te ih sakrila pod samar kamile i sjela odozgo. I Laban pretraži čitav šator te ništa ne nađe.
[35] Tad ona reče ocu svome: „Ne srdi se gospodaru što ne mogu ustati, jer mi je što u žena biva.” A on je pažljivo tražio, ali ipak, idola ne nađe.
[36] Tad se Jakov naljuti i posvađa s Labanom. Jakov mu reče: „Šta sam to učinio i šta sam zgriješio da me proganjaš?
[37] Sve si stvari moje pretražio i šta si našao od svojih stvari? Stavi to pred moju i tvoju braću, pa neka nam oni sude!
[38] Za ovih dvadeset godina što sam kod tebe bio, ovce i koze tvoje se ne jaloviše i ne jedoh ovnove iz tvoga stada.
[39] Što bi zvijeri rastrgale nisam ti donosio, morao sam nadoknaditi – ti si to tražio od mene, bez obzira na to da li je bilo ukradeno danju ili noću
[40] Ovako mi je bilo: danju me vrućina morila a noću studen, i san mi nije dolazio na oči.
[41] Tih dvadeset godina sam služio tebi u dome tvome, četrnaest godina za tvoje dvije kćeri i šest godina za tvoje ovce, a ti si plaću moju mijenjao deset puta!
[42] Da nije bilo Boga oca moga, Boga Abrahamova i straha Isakova, ti bi me pustio da odem praznih ruku, ali Gospod je vidio moj jad, i trud ruku mojih, i sinoć je dosudio pravo!”
[43] Tad Laban odgovori Jakovu: „Kćeri su moje kćeri, djeca su moja djeca, i stada su moja stada, sve što vidiš moje je! Ali šta danas mogu učiniti ovim mojim kćerima i djeci koju su rodile?
[44] Hajde, da sada jedan savez sklopimo, ja i ti; neka bude svjedok među nama!”
[45] Tad Jakov uzme jedan kamen i postavi ga kao spomenik.
[46] I Jakov reče braći svojoj: „Kupite kamenja!” Tad uzmu kamenja i nagomilaju hrpu i kraj nje su jeli.
[47] I Laban je nazva Jegar-sahadut, a Jakov je nazva Galed.
[48] Tad Laban reče: „Ova hrpa kamenja neka je svjedok između mene i tebe! Neka se zato zove Galed,
[49] i Mispa, jer je kazao: ‘Gospod neka stražari između mene i tebe, kada se više ne budemo viđali!’
[50] Ako se prema kćerima mojim budeš loše odnosio, i ako uz moje kćeri uzmeš još žena, te ako nijedan čovjek nije s nama, znaj da je Bog svjedok između mene i tebe!”
[51] I Laban još reče Jakovu: „Gle, ovu hrpu kamenja i ovaj spomenik koji sam podigao između mene i tebe,
[52] neka je ova hrpa kamenja i ovaj spomenik svjedoče da nikada neću poći tebi dalje od ove hrpe sa zlom namjerom, a i da ti dalje od ovog spomenika pođeš meni sa zlom namjerom
[53] Neka je Bog Abrahamov i Nahorov sudija između nas, Bog oca njihova!” Jakov se zakleo Bogom – onim koga se plašio Isak.
[54] I Jakov prinese žrtvu na brdu i pozove braću da jedu. Poslije jela prenoćiše na brdu.
[55] Laban ustade ranom zorom, poljubi unuke svoje i kćeri, te ih blagoslovi; onda ode i vrati se u svoje mjesto.