[1] Bi to tridesete godine, petog dana četvrtog mjeseca, dok sam boravio među sužnjevima kraj rijeke Kebar; nebesa se razdvojiše i ja ugledah božanska viđenja.
[2] Petog dana onog mjeseca – bi to peta godina od odvođenja kralja Jojakima –
[3] Gospodnja riječ dođe Ezekielu, sinu svećenika Buzije, kraj rijeke Kebar u zemlji Babilonaca. Gospodnja desnica se spusti na njega.
[4] I ja pogledah, kad gle, oluja udarila sa sjevera, silni oblak i oganj rasplamsali, okružen blještavom svjetlošću; a usred nje, usred ognja, sjalo je nešto nalik zlatu.
[5] Tad se pojaviše likovi četiri bića, izgledali su ovako: bili su ljudskog oblika.
[6] A svaki od njih je imao četiri lica i po četiri krila.
[7] Noge su im stajale pravo, ali su im stopala bila slična telećim, blistali su mjedenim sjajem.
[8] A ispod krila bijahu ljudske ruke sa sve četiri strane, a četiri strane lica i krila.
[9] Krila im bijahu povezana; nisu se okretali dok su išli, svako je od njih išao pravo.
[10] A lica im bijahu ovakva: s prednje strane čovječije lice; kod sve četverice lavlje lice s desna, lijevo bijaše lice vola, a odzada bijahu lica orlovska.
[11] No, njihova lica i krila bijahu raširena nagore, po dva krila su bila povezana, a druga dva su prekrivala njihova tijela.
[12] Svaki je išao pravo; svaki je išao tamo gdje duh naumi, i nisu se okretali dok su hodali.
[13] A ovakvi bijahu likovi ovih bića: izgledali su kao užareni ugalj, kao zapaljene baklje; a ovo užareno ugljevlje se kretalo između ovih bića tamo-amo. Oganj je silno sjao, i iz njega su izbijale munje.
[14] A bića su trčalo tamo-amo, tako da je sve ličilo na grmljavinu.
[15] A kad sam pogledao ova bića, gle, na zemlji kraj svakoga je stajao točak, pokraj njihovih lica.
[16] A točkovi i njihov oblik bijahu slični krizolitu; svi su bili istog oblika. No, izgledali su tako i bili izrađeni na takav način da je ličilo da je jedan točak usred drugoga.
[17] Kada su išli, nisu polazili na četiri strane; nisu se okretali u hodu.
[18] Naplatnice im bijahu visoke i divne, sa svih strana ispunjene očima.
[19] A točkovi su se kretali kraj bića dok su ova išla, a kada bi se oni podigli sa zemlje, podigli bi se i točkovi.
[20] Išli su tamo gdje je duh naumio; a točkovi su se podizali s njima, jer duh živog bića bi u točku.
[21] Išli bi kada bi ovi polazili, a kada su ovi mirovali, mirovaše i točkovi; kad bi se ovi s a zemlje podizali, dizali bi se i točkovi s njima; jer duh živog bića bi u točku.
[22] A nad glavama bića bi nešto nalik nebeskom svodu, kao odsjaj kakvog kristala, strahotno i divno.
[23] Ispod svoda su se širila njihova krila, jedno ka drugom; svako biće je imalo po dva krila kojim je pokrivalo tijelo s jedne strane, i dva kojim je skrivalo drugu stranu.
[24] Čuo sam lepet njihovih krila, bilo je slično hučanju silnih voda i glasu Gospodnjem. Dok su išli bi bučno kao u logoru kakve vojske; no, spuštali su svoja krila dok su stajali.
[25] A iz nebeskog svoda iznad njih je odzvanjao glas; spuštali su krila kada su stajali mirno.
[26] Iznad nebeskog svoda, iznad glava njihovih, bi obličje prijestolja slično safiru. A na prijestolju je sjedio lik čovječijeg oblika.
[27] A ja vidjeh nešto slično zlatu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova pa naviše i naniže je izgledao kao oganj, i oko njega bljesak.
[28] Taj bljesak bi poput duge koja se pojavi iznad oblaka u kišnim danima. Takav bi izgled ove pojave Gospodnje slave. A kad sam ih ugledao padoh ničice; i čuo sam glas jednoga koji je govorio.