[1] I Reče mi: „Čovječiji sine, progutaj ovo, ovaj svitak koji je pred tobom i pođi, govori domu Izraelovu!”
[2] Tad otvorim usta, i On mi pruži svitak da ga progutam.
[3] Potom nastavi govoriti: „Sine čovječiji, napuni svoju utrobu i tijelo ovim svitkom koji ti pružam!” A ja progutah, i u ustima mi bi slatko kao med.
[4] Tad mi reče: „Čovječiji sine, pođi Izraelovu domu i besjedi ovim riječima!
[5] Jer ne šaljem te narodu jezika nerazumna i teška, nego te šaljem domu Izraelovu.
[6] Ne šaljem te narodima mnogim, koji pričaju jezicima teškim i nerazumljivim, čije riječi ne bi shvatio – doista, da te šaljem takvim ljudima, oni bi te poslušali!
[7] Ali dom Izraelov te neće poslušati, čak se i Meni neće pokoriti – jer cijeli dom Izraelov je tvrdoglav i kamena srca.
[8] Ali gle, tvoje lice sam učinio čvrstim kao i njihovo, učinih da je čelo tvoje poput njihovog čela.
[9] Čelo ti je kao dijamant, tvrđe od stijena. Nemoj ih se plašiti, nemoj se snužditi pred njihovim licima! Znaj, oni su dom otpadnički.”
[10] A onda mi reče: „Čovječiji sine, sve riječi koje ti govorim, sve ih primi u srce i počuj ušima svojim!
[11] Pođi onim sužnjevima, djeci naroda svoga, a njima ćeš ovako kazati i besjediti: ‘Ovako veli Gospod Bog!’, bilo da te hoće slušati ili ne.”
[12] Tad me duh podiže, a iza sebe sam čuo glas, silnu tutnjavu: „Neka je slava Gospodnjoj divoti iz doma Njegova!”
[13] Iza mene se razliježe lepetanje krila u onih bića koja su se međusobno doticala, i lupnjava onih točkova; tutnjava golema.
[14] Tad me duh podiže i odvede; i tako krenuh, potišten u žaru duha svoga, a Gospodnja ruka me čvrsto pritiskala.
[15] Tako stigoh sužnjevima u Tel-Abib, onima koji su živjeli pokraj rijeke Kebar. Sjedoh tamo, i sedam dana ostadoh zgrožen, potišten među njima.
[16] Sedmog dana mi dođe Gospodnja riječ:
[17] „Sine čovječiji, postavljam te kao stražara doma Izraelova; upozorit ćeš ih u Moje ime kada čuješ riječ!
[18] Kad bezbožnicima poručim: ‘Doista ćete mrijeti!’, a ti ga ne upozoriš i to ne kažeš, da bezbožnika upozoriš na njegov put i da mu spasiš život, onda će umrijeti zbog svoga grijeha; ali njegovu ću krv potražiti na tvojim rukama!
[19] No, ako upozoriš bezbožnika, i ako se ipak ne odvrati od svog bezbožništva i puta, onda će umrijet zbog svoga grijeha, ali ti ćeš spasiti svoju dušu!
[20] Ako se pravednik odrekne svoje pravednosti i učini nepravdu, onda ću pred njega postaviti kamen spoticanja, i on će zasigurno umrijeti. Ako ga ne upozoriš, umrijet će zbog svoga grijeha, i neću se prisjećati pravde koju je činio; no njegovu krv ću potražiti na tvojim rukama.
[21] Ali ako upozoriš pravednika, tako da ne griješi, onda će doista živjeti, jer se osvrnuo na upozorenje; i ti ćeš spasiti svoju dušu!”
[22] Tako me tamo snađe Gospodnja ruka i On mi reče: „Ustaj i pođi u dolinu, tamo ću ti govoriti!”
[23] Kada sam pošao u dolinu, gle, preda me stade Gospodnja slava, slično onoj divoti koju sam ugledao pokraj rijeke Kebar; a ja pred njom padoh ničice.
[24] Duh mi priđe i podiže me na noge. Potom mi kaza ovako: „Pođi i zatvori se u kuću!
[25] Sine čovječiji, vezat će te konopcima sljepila tako da nećeš moći izaći među njih.
[26] Tvoj jezik ću zalijepiti za nepce, bit ćeš nijem i nećeš ih moći upozoriti, jer oni su dom odmetnički.
[27] No, otvorit ću usta tvoja kada ti budem govorio, tako da ćeš vikati: ‘Ovako kaza Gospod! Neka sluša onaj koji hoće slušati, a ko neće, neka ne sluša!’ Jer oni su dom odmetnički.”