[1] Dođe mi Gospodnja riječ:
[2] „Sine čovječiji, postavi zagonetku Izraelu i izloži im ovo poređenje:
[3] reci: Ovako kaza Gospod Bog: Veliki orao golemih krila i dugog šarenog perja sleti na Libanon i tamo se spusti na vrh kedra.
[4] Potom odlomi najvišu granu, odnese je u zemlju trgovačku i tamo je spusti u njihov grad.
[5] Uzeo je i sjeme zemlje i zasadio ga na jednom polju; smjestio ga je kraj mnogo vode kao da je vrba.
[6] Tad ono izraste i raširi se kao divlja loza niskog rasta; grane srastoše prema njemu, a korijenje ostade ispod. Tako naraste vinova loza, i ona pusti granje na sve strane.
[7] Ali bijaše i drugi snažan orao golemih krila i dugog perja. I gle, ova loza upravi grane k njemu s onog mjesta gdje bi zasađena, ne bi li joj on davao vode.
[8] No, loza bi na valjanoj zemlji s mnogo vode, mogla je pustiti granje, rađati plodom i postati divan vinograd!
[9] Reci: Ovako kaza Gospod Bog: Hoće li uspjeti? Neće li počupati korijenje i posjeći plodove dok posve ne uvehne? Osušit će se zelene mladice! Iščupat će je iz korijena, a za to neće trebati silna desnica ili narod mnogi.
[10] I gle, posađena je, ali hoće li uspjeti? Neće li posve uvehnuti čim je dotakne vjetar istočni? Neće li se osušiti na zemlji gdje posađena?”
[11] Tad mi iznova dođe Gospodnja riječ:
[12] „Ta, obrati se domu odmetničkom i reci: Zar ne znate što ovo znači? Reci: Gle, babilonski kralj dođe u Jerusalem i odvede kralja i dostojanstvenike u Babilon.
[13] Uzeo je i kraljevskog sjemena i sklopio savez s njim i dao da se on zakune; tako je odveo moćnike zemlje
[14] da kraljevstvo ostane sitno i da se ne uzdigne, nego da održi savez i da ostaje postojan.
[15] Ali on postade otpadnik i posla glasnike u Egipat ne bi li mu poslali mnogo konja i naroda. Hoće li uspjeti? Hoće li onaj čovjek koji postupa ovako pobjeći, hoće li se spasiti nakon što je prekršio savez?
[16] Tako mi Moga života” – tako kaza Gospod Bog – „na onome mjestu gdje kralj stanuje, onaj koji ga učini kraljem, čiju je zakletvu prezreo i savez prekršio – na tom mjestu će i umrijeti, usred Babilona!
[17] Faraon mu neće priteći u pomoć silnom vojskom i mnogobrojnim narodu kad izbije rat, kad podignu nasipe i sprave opsadne da pogube duše mnoge.
[18] Jer on je prezreo zakletvu i prekršio savez – i gle, pružio je svoju ruku u zakletvi a ipak je učinio sve ovo – neće umaći.”
[19] Zbog toga Gospod Bog reče: „Tako mi moga života – zakletvu koju je prezreo i savez koji je preda Mnom sklopio Ja ću sručiti na njegovu glavu!
[20] Bacit ću Svoju mrežu na njega, i on će biti uhvaćen u zamci. Odvest ću ga u Babilon, a tamo ću mu suditi zbog izdaje koju učini.
[21] A sve izbjeglice i sve čete njegove će pokositi mač, a preživjeli će se rasijati na sve strane – tako će shvatiti da sam to kazao Ja, Gospod.”
[22] Ovako kaza Gospod Bog: „Ja ću uzeti grančicu s vrha kedrovog stabla i zasadit ću je. Otkinut ću nježnu mladicu s vrha i zasadit ću je na visokom i časnom brdu.
[23] Na visokoj gori Izrael ću je zasaditi, da pusti grane i donosi plod; da postane silno stablo kedrovine, i da ispod njega bude svakojakih ptica i živine, i da se odmaraju u sjenci njegovih grana.
[24] A sva stabla na polju će shvatiti da sam ja Gospod, Onaj koji obara visoko stablo i koji nisko drvce tjera u visine; Onaj koji daje da zeleno stablo uvehne, a da ono suho pozeleni. Ja, Gospod, rekoh tako, i tako će biti.”