[1] Tako mi stiže Gospodnja riječ:
[2] „Sine čovječiji, živiš usred otpadničkog doma; doma koji ima oči ali ne vidi, koji ima uši da bi čuo, ali ne sluša; jer oni su dom otpadnički.
[3] Stoga spremi svoje stvari, čovječiji sine, i kreni usred dana, na njihove oči! Pred njima ćeš otići iz doma svoga u drugo mjesta; možda će to primijetiti jer su dom otpadnički.
[4] Svoje stvari ćeš na njihove oči iznijeti usred dana; svoju prtljagu spakovanu za putovanje. A uvečer ćeš pred njima otići, ostavit ćeš ih onako kako se ostavlja tokom selidbe.
[5] Pred njima ćeš probiti zid i iznijeti stvari.
[6] Pred njima ćeš ih podignuti na rame i odnijeti u tami. No, skrij lice svoje da ne ugledaš zemlju; jer tebe učinih znakom domu Izraelovu.”
[7] Tad učinih onako kako mi bi rečeno; stvari spakovah i iznesoh usred dana kao da selim; uvečer probih rukama zid, a kad se već smračilo dignem stvari na rame i iznesem na njihove oči.
[8] Ali rano ujutro mi ponovo stiže Gospodnja riječ:
[9] „Sine čovječiji, nije li te dom Izraela, dom otpadnički, upitao: ‘Šta to činiš?’
[10] Ti im reci: Ovako kaza Gospod Bog: Ovo je na teret jerusalemskim dostojanstvenicima i cijelom domu Izraelovu u kojem žive.
[11] Reci: Ja sam vaš znak! Onako kako ja učinih – tako će snaći i njih! Valja im poći u sužanjstvo i ropstvo!
[12] A njihov poglavar, onaj koji živi usred njih, i on će sve naprtiti na rame i otići u tami. Probit će zid da bi ga izveli; sakrit će svoje lice da ne mora gledati zemlju.
[13] Nad njim ću raširiti Svoju mrežu, zaplest će se u Moju zamku. Tako ću ga odvesti u Babilon, u zemlju kaldejsku – ali on to neće vidjeti i tamo će ga snaći smrt.
[14] Sve ovo što ga okružuje, pomoćnike njegove i čete; sve to ću rasijati u vjetar i za njima isukati mač.
[15] Tad će spoznati da sam Ja Gospod, kad ih rasijam među tuđe narode i u strane zemlje.
[16] Dat ću da šaku muževa poštede mač, kuga i glad, da među narodima u koje dođu propovijedaju o grozotama – spoznat će da sam Ja Gospod.”
[17] Tad mi dođe Gospodnja riječ:
[18] „Sine čovječiji, drhtat ćeš dok jedeš hljeb svoj, a vodu ćeš piti s mukom i brigom.
[19] Ovako ćeš reći narodu ove zemlje: Gospod Bog kaza ovo o stanovnicima Jerusalema u zemlji Izrael: Dršćući će jesti hljeb, a vodu će piti zgroženi, jer će im zemlju poharati suša; ostat će lišena obilja svoga zbog opakosti onih koji u njoj žive.
[20] Gradovi će biti poharani, a zemlja pusta da spoznate da sam Ja Gospod!”
[21] Tad mi iznova dođe Gospodnja riječ:
[22] „Sine čovječiji, kakva je to poslovica koju uobičavate izgovarati u zemlji Izrael: ‘Prolaze dani, a svako predskazanje ostade neispunjeno’?
[23] Zato im reci ovako: Ovo kaza Gospod Bog: Dokrajčit ću ovu poslovicu, i neće je više u Izraelu izgovarati! A ti im reci: ‘Bliže se dani, i ispunit će se svako predskazanje!’
[24] Jer ubuduće više neće biti lažnih viđenja i laskavih proročanstava usred doma Izraelova.
[25] Jer Ja, Gospod, govorim, a sve što izgovorim će se i ostvariti, i neće više čekati. Doista, o, dome odmetnički, u tvojim danima ću reći i ispuniti riječi – tako kaza Gospod Bog.”
[26] Gospod kaza dalje:
[27] „Gle sine čovječiji, dom Izraelov veli: ‘Mnogo će dana proći dok se ne ispuni njegovo viđenje; on predskazuje o dalekim vremenima!’
[28] Zato im reci: Ovako kaza Gospod Bog: Nećete više čekati ni na jednu od Mojih riječ; ono što sam kazao će se i desiti” – tako kaza Gospod Bog.