[1] Ali ti zapjevaj tužaljku zbog knezova izraelskih:
[2] „Reci: Šta je majka tvoja? Lavica među lavovima, uzgajala mladunčad svoju među lavićima.
[3] Tako podiže jedno mladunče, i ono izraste u lava mladog; tako se lav nauči loviti, i ljude žderati.
[4] Tad narodi čuše o njemu, uhvatiše ga u jami, vodeći ga za nosni prsten, odvukoše ga u Egipat.
[5] A kad je shvatila da uzalud čeka, da više nema nade, tad uze drugo mladunče, i ono izraste u mladog lava.
[6] Tako je lutao među lavovima, postao lav mladi; tako se lav nauči loviti, i ljude žderati.
[7] Poharao je njihove dvorove i gradove, tako da se zemlja cijela i sve što je u njoj zgrožavala kad rikne.
[8] No, narodi se skupiše sa svih strana, tako stadoše protiv njega; uhvatiše ga u mreže i zarobiše u jami.
[9] Tako ga povukoše za nosni prsten, zatvoriše ga u kavez i odvedoše babilonskom kralju; Zatvoriše ga u kavez, da rika njegova više ne odzvanja po gorama Izraela.
[10] Tvoja majka bi slična tebi, vinova loza kraj voda zasađena, bogata plodom i granama zbog vode silne.
[11] Grane se osnažiše, od njih izradiše palice vladarske, a loza se podiže do oblaka, i tako postade očita u visini i sili grana svojih.
[12] No, iščupaše je u gnjevu, baciše na zemlju, plod uvehnu zbog vjetra istočnog, otkinuše najveće grane, ostadoše posve suhe; a potom ih spališe.
[13] Sada je u pustinji zasađena, u zemlji suhoj i bezvodnoj.
[14] A vatra krenu s jedne grane, i proguta plodove njene; tako samo ostade najčvršća grana, a od nje se dalo izraditi žezlo vladarsko.” Ovo je tužaljka, i kao tužaljka će se pjevati.