[1] Godine jedanaeste, prvog dana u mjesecu, dođe mi riječ Gospodnja:
[2] „Sine čovječiji, zbog toga što je Tir vikao o Jerusalemu: ‘Ha! Ha! Kapija naroda je razbijena. Sad se ona otvori za me, i ja ću se obogatiti dok je ona tako opustošena.’
[3] Stoga Gospod Bog kaza: Gle, snaći ću te, Tiru, i protiv tebe ću podignuti silu naroda, onako kako more diže valove.
[4] Razorit će zidine Tira, srušiti kule; a ja ću pomesti zemlju tirsku, sve dok ne ostane gola stijena.
[5] Činit ću tako dok ne ostane mjesto na kojem se širi ribarska mreža – takvi će ostati usred mora. Ja sam tako kazao – to je riječ Gospodnja – postat će plijen narodima.
[6] A njegova sela na kopnu će stradati od mača – tako će spoznati da sam Ja Gospod.”
[7] Jer Gospod Bog govori ovako: „Gle, sa sjevera ću dovesti Nabukodonosora, kralja babilonskog, kralja nad kraljevima, i on će doći s konjima, bojnim kolima i jahačima, sa mnoštvom naroda.
[8] Tako će udariti sela na kopnu mačem, a protiv tebe će postaviti opsadne tornjeve, podignut će nasip i dignuti štit.
[9] Dogurat će ovnove do tvojih zidina, a kule će razoriti oružjem svojim.
[10] Prekrit će te prašina koju podiže mnoštvo konja njegovih, zidovi će se tresti od sile konjice, točkova i kola kad neprijatelj uđe kroz tvoje kapije onako kako se ulazi u grad osvojeni.
[11] Kopite konja njegovih zgazit će ulice tvoje, tvoj narod će ubijati mačem, oborit će sve stupove tvoje.
[12] Gle, upropastit će blagostanje tvoje, popljačkati tvoju robu. Srušit će zidine i uništiti tvoje krasne kuće, a tvoje kamenje, daske i krhotine će pobacati u more.
[13] Tako ću prekinuti zvuk tvojih pjesama, više se neće čuti zvuke tvojih harfa.
[14] Učinit ću te golom stijenom, postat ćeš mjesto gdje razvlače mreže ribarske i neće te iznova podignuti. Jer Ja Gospod rekoh tako” – tako kaza Gospod Bog.
[15] Ovako Gospod Bog poruči Tiru: „Neće li se otoci tresti od lupe pada tvoga, od jecanja tvojih ubijenih, od klanja usred tebe?
[16] Svi morski knezovi će sići sa svojih prijestolja, odložit će svoje plaštove i sa sebe skinuti vezene haljine. Oblačit će se u strahu, sjediti na tlu; drhtat će svakoga trena i zgrožavati se nad tobom.
[17] Tako će ti zapjevati tužaljku: Ah, kako propade, grad slavni, koji je nad morima stolovao; silan na morima, on i stanovnici njegovi, koji zadavaše strah, svima uokolo!
[18] Sada se tresu otoci, na dan pada tvoga, otočje morsko prestravljeno je zbog propasti tvoje.”
[19] Jer ovako kaza Gospod Bog: „Kad te učinim gradom razorenim, sličnim onim gradovima nenaseljenim; kad dam da na tebe navali bujica i kada te prekriju vode silne –
[20] tad ću dati da siđeš s onima što u grob odlaze, do naroda prastarih. Živjet ćeš u najdubljim provalijama zemaljskim, sličnim ruševinama starim, uz sve one koji su sišli u grob, da ostaneš nenaseljen. No, zemlji živih ću podariti raskoš.
[21] Učinit ću te grozotom i posve izbrisati! Tražit će te, ali dovijeka te neće naći!” Tako kaza Gospod Bog.