[1] On reče: „Sine čovječiji, ustani, hoću s tobom govoriti!”
[2] A dok je govorio, priđe duh i uspravi me na noge; i slušao sam riječi Njegove.
[3] On kaza: „Sine čovječiji, šaljem te Izraelovim sinovima, narodu-odmetničkom, koji su se digli protiv Mene; oni i očevi njihovi su otpadnici sve do dana današnjega.
[4] Ovo su djeca oholih lica i tvrdih srca; njima te šaljem da im kažeš: ‘Ovako veli Gospod, Bog!’
[5] A ti gledaj hoće li poslušati ili ne – jer oni su dom odmetnički – neka znaju da je među njima bio vjerovjesnik.
[6] No ti ih se nemoj plašiti, sine čovječiji, ne boj se riječi njihovih čak i ako su ti kao trnje i šikara, i ako se nađeš među škorpijama. Ne plaši se njihovih riječi i lica; jer oni su dom odmetnički.
[7] Ti ćeš im prenijeti Moje riječi, pa bilo da ih poslušaju ili ne, jer su odmetnici.
[8] No, čuj šta ti govorim čovječiji sine; ne budi ohol kao dom odmetnički! Otvori usta i progutaj ovo što ti dajem!”
[9] Tad pogledah i gle, k meni bi pružena ruka, a u njoj svitak.
[10] On raširi svitak preda mnom, i bi ispisan s prednje i sa zadnje strane; na njemu bijahu ispisane riječi jada, jecaja i bola.