[1] Dođe mi Gospodnja riječ:
[2] „Sine čovječiji, ovako poruči tirskom knezu: Ovako kaza Gospod Bog: Zbog oholosti srca tvoga, zbog toga što si kazao: ‘Ja sam jedan od bogova, sjedim na božanstvenom prijestolju usred morskih voda.’ No, ipak nisi ništa doli čovjek, nikakav bog, jer srce svoje izjednačavaš, sa srcem božijim.
[3] Doista, mudriji si od Danijela, ništa ti ne ostaje skriveno,
[4] obogatio si se mudrošću i razumom svojim, tako si skupio zlata i srebra u riznice svoje.
[5] Obogatio si se, golemom trgovačkom spretnošću, a tvoje srce se uzoholilo u bogatstvu svome.”
[6] Stoga Gospod Bog kaza: „Zato što si srce svoje izjednačio sa srcem božijim,
[7] gle, zbog toga ću na te nasrnuti tuđincima. Najnemilosrdnijim narodima koji će isukati svoje mačeve na krasotu tvoje mudrosti, i oskrnaviti slavu tvoju.
[8] Bacit će te u provaliju i umrijet ćeš smrću nasilnom usred mora.
[9] Hoćeš li i tada vikati: ‘Ja sam bog,’ pred ubicama svojim, premda si samo čovjek nikakvo božanstvo, u šakama onih koji ti o glavi rade?
[10] Umrijet ćeš smrću neobrezanih, od ruku tuđinskih, jer tako sam kazao: tako veli Gospod Bog.”
[11] Iznova mi dođe Gospodnja riječ:
[12] „Sine čovječiji, zapjevaj tužaljku nad tirskim kraljem i kaži ovako: Gospod Bog kaza: Bio si uzor savršenstva, pun mudrosti, potpun u ljepoti svojoj.
[13] Bio si u Edenu, Božijem vrtu, bio si prekriven kamenjem dragim, sardom, topazom, dijamantom, krizolitom, oniksom, jaspisom, safirom, smaragdom i zlatom. Kraj tebe bijahu vješto izrađene frule i bubnjevi; spremiše ih na dan stvaranja tvoga.
[14] Podigoh te kao keruba-zaštitnika; Ja sam te smjestio i postavio na svetu goru Božiju, gdje si koračao usred stijena užarenih.
[15] Bio si bezgrešan na stazama svojim, sve od dana stvaranja dok se u tebi ne zače nepravda.
[16] Ispunio si se nasiljem usred goleme trgovine svoje i tako si griješio. Zato sam te tako grešnog odbacio s gore Gospodnje, razorio sam te, o, kerube-zaštitniče, između ognjenog stijenja.
[17] Srce ti se uzoholilo zbog ljepote tvoje; iskvario si mudrost svoju zarad slave. Stoga dadoh da padneš, otkrio sam te pred kraljevima da se nagledaju.
[18] Mnogim grijesima svojim, nepoštenom trgovinom – time si oskrnavio svoja svetišta; zato sam dao da oganj udari posred tebe, pretvorio te u prah zemaljski na oči svih koji te vidješe.
[19] Zgrozili su se svi koji te poznaju među narodima; snašao te grozan kraj, nestao si dovijeka.”
[20] Dođe mi Gospodnja riječ:
[21] „Sine čovječiji, okreni lice Sidonu i predskazuj protiv njega.
[22] Reci: Ovako kaza Gospod Bog: Gle, Ja stajem protiv tebe Sidone, i posred tebe ću objaviti slavu Svoju. Tako će spoznati da sam Ja Gospod, kad presudim u tebi, kad svetost Svoju objavim.
[23] Poslat ću ti kugu, ljudi će padati pokošeni u tebi, i stradat će od mača koji te pohodi sa svih strana. Tada će spoznati da sam Ja Gospod.
[24] A domu Izraelovu više neće biti trnja ili šikare koja će ih bosti među susjedima njegovim koji ga preziru. Tad će spoznati da sam Ja Gospod.”
[25] Ovako kaza Gospod Bog: „Kad skupim dom Izraelov iz naroda u koje sam ih rasijao, kad objavim Svoju svetost pred narodima, tada će živjeti u svojoj zemlji koju dadoh Svome sluzi Jakovu.
[26] U njoj će sigurno živjeti, gradit će kuće i saditi vinograde. Bit će sigurni u ono vrijeme kad budem presuđivao svim susjedima njihovom koji ih prezirahu. Tad će znati da sam Ja Gospod Bog.”