Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 7:05

[1] A ti, sine čovječiji, predskazuj gorama Izraela i reci: O, gore Izraela, čujte riječ Gospoda.

[2] Ovako kaže Gospod Bog: „Zato što je neprijatelj zbog vas vikao: ‘Ha! Ha!’ i ‘Drevne gore su sada naše!’

[3] Stoga predskazuj i reci: Ovako kaza Gospod Bog: Zato što su te pustošili i tlačili sa svih strana dok niste postali baština drugih naroda; dok ne postadoste zle glasine naroda.”

[4] Stoga čujte riječ Gospodnju, o, gore Izraela: Ovako kaza Gospod Bog gorama i planinama, klancima i dolinama, pustinjama i opustjelim gradovima koji postadoše plijen i ruglo svim okolnim narodima.

[5] Stoga Gospod Bog kaza ovako: „Doista, govorio sam protiv ostalih naroda i cijelog Edoma Svojom žarkom ljubomorom, protiv onih koji su vesela srca predali Moju zemlju kao baštinu u očitoj mržnji, da pašnjake pretvore u plijen.

[6] Zato predskazuj zemlji Izrael, poruči gorama i brdima, dolinama i klancima da Gospod Bog kaza ovako: Gle, progovorio sam u Svojoj ljubomornoj srdžbi, jer su vas narodi korili.

[7] Stoga Gospod Bog kaza ovako: Kunem se da će svi okolni narodi biti ukoreni.

[8] A vi, o, gore Izraela, vi ćete pustiti grane i roditi plodove Mome narodu Izraelu, jer oni će se uskoro vratiti domovini.

[9] Jer gle, Ja sam uz vas, Ja ću se prikloniti vama, pazit ću vas i zasaditi.

[10] Na tebi ću umnožiti narod, cijeli dom Izraelov. Gradovi će nanovo biti puni, obnovit će se opustošena mjesta.

[11] Na tebi ću umnožiti zvijeri i ljude, množit će se i biti plodni. Dat ću da živite kao u ranijim vremenima, snaći će vas veće blagostanje no ikada prije. Tad ćete spoznati da sam Ja Gospod.

[12] Dat ću da narod po tebi hodi, čak i Moj narod Izrael. Oni će te zauzeti, bit ćeš baština njihova i nećeš ih više lišiti djece.

[13] Ovako kaza Gospod Bog: Zbog toga što ti ovako govore: ‘Proždireš svoju djecu, lišavaš svoj narod potomaka.’

[14] Stoga više nećeš žderati ljude, nećeš lišiti svoj narod djece – tako kaza Gospod Bog.

[15] Neću dati da vas narodi i dalje kore, nećete snositi narodnu sramotu, nećete više biti oni zbog kojih se narod spotiče” – tako kaza Gospod Bog.

[16] Dođe mi Gospodnja riječ:

[17] „Sine čovječiji, dok je dom Izraelov boravio u vlastitoj zemlji; u ono vrijeme su je skrnavili djelima svojim i stazama. Njihove staze su preda mnom, slične su ženi za vrijeme njene nečisti.

[18] Zato sam na njih sručio Svoju srdžbu zbog sve krvi koju su prolili u zemlji, zbog idola kojim su je oskrnavili.

[19] Rasijao sam ih među narode, razbacao ih po zemljama; presudio sam im po njihovim djelima i stazama.

[20] Ali kad su dolazili narodima, gdje god bi došli, najprije bi skrnavili Moje sveto ime; tako da je narod govorio: ‘Ovo je Gospodnji narod, a ipak je morao ostaviti svoju zemlju.’

[21] No, Ja sam se pobrinuo za Svoje sveto ime, ono što ga je dom Izraela oskrnavio među narodima u koje su došli.

[22] Stoga domu Izraelovu ovako poruči: Ovako kaže Gospod Bog: Ne zbog tebe, o, dome Izraelov; ne činim ovo zbog tebe već zbog Mog svetog imena koje ste oskrnavili među svim narodima u koje ste došli.

[23] A Ja ću iskupiti svetost Svoga velikog imena koje je oskrnavljeno među narodima, koju ste oskrnavili među njima. A narodi će spoznati da sam Ja Gospod” – tako kaza Gospod Bog – „u ono vrijeme kada kroz vas iskupim Svoju svetost na njihove oči.

[24] Uzet ću vas iz naroda, povesti iz tuđine u vašu zemlju.

[25] Poprskat ću vas čistom vodom, i tako ću sa vas saprati sve nečisto, očistit ću vas od svih vaših idola.

[26] Dat ću vam novo srce, u vas ću pustiti novi duh. Izvadit ću srca kamena iz vaših tijela, i dati vam srce od mesa.

[27] Udahnut ću Svoj duh u vas, dat ću da hodite u Mojim odredbama i da se držite Mojih zakona.

[28] Živjet ćete u zemlji koju dadoh vašim očevima; bit ćete Moj narod, a Ja ću biti vaš Bog.

[29] Spasit ću vas sve nečistoće, dat ću silu i obilje žita i neće biti gladi.

[30] Dat ću obilje voćki i bogatu žetvu da nikada više ne doživite sramotu gladi među narodima.

[31] Ali tada ćete se prisjetiti svojih zlih staza, svih djela nevaljalih, prezirat ćete sami sebi zbog opakosti i gadosti koje činiste.

[32] Ne činim sve ovo zbog vas” – tako kaza Gospod Bog – „neka vam to bude jasno. Srami se i tuguj zbog svojih staza, o, dome Izraelov.”

[33] Ovako kaza Gospod Bog: „Onoga dana kad vas očistim od opakosti vaše, dat ću tog dana da se gradovi nasele, a da se ruševine obnove.

[34] Opustošena zemlja će biti obrađena, neće više stajati pusta pred svim prolaznicima.

[35] A oni će govoriti: ‘Ova pusta zemlja postade kao edenski vrt, a opustjeli i razrušeni gradovi su sada naseljeni i utvrđeni.’

[36] Tad će svi narodi koji su ostali oko vas spoznati da sam Ja Gospod; shvatit će da sam Ja obnovio ruševine, da sam ozelenio pustoš. Ja sam Gospod; tako sam kazao i tako će biti.”

[37] Ovako kaza Gospod Bog: „Dat ću da Me dom Izraelov zamoli za ovo: da umnožim narod kao stada;

[38] kao ono stado koje je određeno za žrtve, kao stado u Jerusalemu kad je vrijeme blagdana – tako ću njihove puste gradove ispuniti ljudima. Tad će spoznati da sam Ja Gospod.”

Ezekiel — Chapters