[1] Tako mi dođe Gospodnja riječ:
[2] „Sine čovječiji, hoćeš li presuditi, hoćeš li suditi gradu krvoloka? Pred tebe postavljam sve gadosti,
[3] a ti reci: Ovako kaza Gospod Bog: O, grade, koji u sebi krv prolijevaš ne bi li došlo vrijeme tvoje, koji sebi izrađuješ idole da se tako oskrnaviš!
[4] Navalio si na se grijehe krvlju koju si prolio; ukaljao si se idolima koje si sam izradio. Učinio si da ti se približe tvoji dani, i tako si stigao do svojih godina! Zato ću te učiniti ruglom narodima i podsmijehom svim zemljama.
[5] Bilo da su daleko ili blizu, neka te ismijavaju zbog opakog glasa koji uživaš, zbog teške poremećenosti tvoje.
[6] Gle, svaki od Izraelovih knezova se u tebi silio i krv prolijevao.
[7] U tebi su prezirali oca i majku, svako se silio nad tuđincem, tlačio siročad i udovice.
[8] Prezreo si Moja svetišta i subote Moje.
[9] U tebi su klevetnici koji krv prolijevaju, a držali su gozbe žrtvene na brdima; činili su nedjela usred tebe.
[10] U tebi su otkrili golotinju očevu; u tebi prilaze ženi za vrijeme njene nečistoće.
[11] Ovaj je činio gadosti s ženom bližnjeg svoga, drugi skrnavi snahu svoju, a treći u tebi liježe sa sestrom, kćerkom oca svoga.
[12] U tebi su primali mito da bi krv prolijevali. Uzimao si kamatu i lihvario da bližnje nadvladaš nasiljem, a Mene si zaboravio – tako kaže Gospod Bog.
[13] Gle, zato sam pljesnuo rukama nad zaradom nepravednom tvojom, nad krvoprolićem do kojeg je došlo u tebi.
[14] Hoće li tvoje srce izdržati, hoće li tvoje ruke ostati snažne u danima kad se s tobom budem obračunavao? Tako sam kazao Ja, Gospod, i tako će biti!
[15] Rasijat ću te među narode i u tuđe zemlje sve dok ne otklonim cijelu nečistoću tvoju.
[16] Sam ćeš se poniziti na oči naroda, tako ćeš spoznati da sam Gospod.”
[17] Gospod mi reče:
[18] „Sine čovječiji, dom Izraelov za Me postade šljaka! Svi oni su mjed, kalaj, željezo i olovo koje ostade u peći. Oni su šljaka ostala od srebra.
[19] Zato kaza Gospod Bog: Gle, pošto ste svi šljaka preostala, zato ću vas sve skupiti usred Jerusalema
[20] onako kako se srebro, mjed, željezo, olovo i kalaj skupljaju i pećima; onako kako pod njom pale vatre da sve stope, tako ću vas i Ja sabrati, tako ću vas pobacati i pretopiti.
[21] Skupit ću vas i pod vama ću raspaliti vatru srdžbe Svoje sve dok se ne rastopite.
[22] Onako kako se srebro topi u peći, tako ćete se i vi u njoj topiti, i tako ćete spoznati da sam Ja, Gospod, Onaj Koji je nad vama izlio Svoju srdžbu.”
[23] Onda mi dođe Gospodnja riječ:
[24] „Sine čovječiji, reci im ovako: Ti si zemlja koja nije očišćena, u kojoj neće pasti kiša na dan srdžbe.
[25] Proroci su spletkarili u njoj. Oni su slični lavovima koji riču, koji hvataju plijen, žderu duše, otimaju imanje i dobra i za sobom ostavljaju silu udovica.
[26] Svećenici se sile nad Mojim zakonom, skrnave Moja svetišta; ne prave razliku između svetog i nesvetog, ne poučavaju da se razlikuje čisto od nečistog. Svoje oči kriju pred Mojim subotama, tamo Me skrnave.
[27] Knezovi njegovi koji tamo žive slični su vucima koji hvataju plijen; prolijevaju krv, kvare duše zbog nepravedne dobiti.
[28] A proroci njegovi ga kreče bjelilom; gledaju laži i proriču neistine vičući: ‘Ovako kaže Gospod Bog’, a Gospod ništa nije kazao.
[29] Narod zemlje je nasilan i pljačka; tlače jadnike i siromahe, zlostavljaju tuđince i krive pravo!
[30] A među njima sam tražio jednog muža koji će podignuti zidine, koji će preda Mnom stati u proboj zarad zemlje, da je posve ne razorim – no, ne nađoh nijednog!
[31] Tad izlih srdžbu Svoju na njih; tad ih progutah plamenom Svojim, njihova djela im se obiše o glavu” – tako kaza Gospod Bog.