[1] Ja pogledah, kad gle, na nebeskom svodu, iznad kerubina, ukaza se nešto poput safira, nešto slično prijestolju.
[2] A On se obrati čovjeku u lanenim haljinama i reče: „Zađi između točkova koji su ispod kerubina, i nagrabi rukama užarenog uglja – onog koji je među kerubinima – a potom ga istresi na grad!” Tad ovaj uđe na moje oči.
[3] A kerubini su stajali s desne strane Hrama dok je čovjek ulazio; no, oblak ispuni unutarnje predvorje.
[4] Tad se Gospodnja slava vinu sa kerubina na prag, i sam Hram se ispuni oblakom, a predvorje bi obasjano Gospodnjom divotom.
[5] Potom lepetanje kerubinskih krila odzvoni sve do vanjskog predvorja, bilo je slično Božijem glasu, glasu Svesilnoga dok govori.
[6] Tako je onom čovjeku u lanenim haljinama govorio i naredio: „Uzmi oganj koji je između točkova i kerubina!” A ovaj uđe i stade kraj točkova.
[7] Tad jedan od kerubina pruži ruke da zahvati oganj – onoga koji bi između kerubina – tako nagrabi i pruži ga u ruke čovjeku u lanenim haljinama; ovaj sve to uze i izađe.
[8] A ispod kerubinskih krila se naziralo nešto poput ljudske ruke.
[9] Ja pogledah, kad gle, kraj kerubina bijahu četiri točka; po jedan točak kraj svakog kerubina – ali točkovi bijahu sjajni kao krizolit.
[10] Izgledom svi bijahu jednaki, kao da je jedan točak stajao usred drugih.
[11] Kretali su se na sve četiri strane, ali nisu se okretali; išli su tamo gdje je bila okrenuta glava – tako se ne okretaše u hodu.
[12] Njihovo cijelo tijelo, leđa, ruke, krila kao i točkovi bijahu prekriveni očima; sva četverica su imali točkove.
[13] A ove točkove su na moje uši zvali: „Kovitlac”.
[14] No, svaki kerub je imao četiri lica; prvo bijaše lice kerubina, drugo čovječije lice, treće lavlje, a četvrto lik orla.
[15] Kerubini su se dizali. Bijahu to ista ona živa bića koja sam ugledao pokraj rijeke Kebar.
[16] A točkovi su pratili kerubine dok su išli; a kada bi zamahnuli krilima da se podignu sa zemlje, točkovi nisu odmicali.
[17] Kad bi mirovali, točkovi bi stajali kraj njih; a kada bi se podizali, s njima bi se uzdizali i točkovi – jer u njima bi duh živoga bića.
[18] I tako Gospodnja slava krenu sa praga hrama i zaustavi se iznad kerubina.
[19] Tad kerubini zamahnu krilima i podignu se na moje oči sa zemlje; izađoše, a isto učiniše i točkovi. No, zaustaviše se na Istočnim kapijama Gospodnjeg hrama, a iznad njih je stajala slava Izraelovog Boga.
[20] To bijahu ona živa bića koja sam vidio kraj rijeke Kebar, ispod Boga Izraelova; i ja sam prepoznao da se radi o kerubinima.
[21] Svaki od njih je imao četiri lica i četiri krila, a ispod krila se naziralo nešto slično ljudskim rukama.
[22] A što se tiče oblika njihovih lica – bila su to ona ista lica koja sam ugledao kraj rijeke Kebar, njihov lik i oni sami. Svaki od njih je pravo išao.