[1] Gospodnja riječ mi dođe u desetoj godini, dvanaestog dana desetog mjeseca:
[2] „Sine čovječiji, okreni lice protiv faraona, kralja egipatskog, i predskazuj protiv njega i cijelog Egipta.
[3] Reci: Ovaka kaza Gospod Bog: Gle, Ja stajem protiv tebe, o, faraone, kralju Egipta, golemi zmaju koji leži usred svojih rijeka; ti veliš: ‘Nil je moj, ja ga sebi stvorih.’
[4] No, isprobijat ću ti desni udicama, dat ću da se ribe rijeka, pohvataju na tvoje krljušti.
[5] Protjerat ću te u divljinu, tebe i sve ribe tokova tvojih. Past ćeš na polju prostranom, niko te neće tražiti ili skupljati; predat ću te zvijerima zemaljskim, i pticama nebeskim kao hranu.
[6] Tako će svi stanovnici Egipta spoznati da sam Ja Gospod, jer ti bijaše štap trske domu Izraelovu.
[7] Kad te uhvatiše rukom, ti se slomi i izranjava ramena njihova, a kad se osloniše na te, ti popusti i bedra im zadrhtaše.”
[8] Stoga Gospod Bog kaza ovako: „Gle, poslat ću vam mač, a on će vas odsjeći od ljudi i zvijeri,
[9] i Egipat će ostati pustoš poharana. Tad će spoznati da sam Ja Gospod. Zbog toga što si kazao: ‘Nil je moj, ja ga sebi stvorih’,
[10] gle, zato sam protiv tebe i tokova tvojih. Preobrazit ću zemlju Egipat u pustaru poharanu sve od Migdola do Sevana, sve do granica Kuša.
[11] Tamo više neće kročiti ljudska noga nego i životinjska, ostat će nenaseljena četrdeset godina.
[12] Načinit ću Egipat pustarom među poharanim zemljama, a njeni gradovi će četrdeset godina ostati ruševine među razorenim gradovima. Rasijat ću Egipćane među narode i zemlje.”
[13] Jer Gospod Bog kaza ovako: „Skupit ću Egipćane iz naroda u koje ih rasijah kad se navrši četrdeset godina.
[14] Preokrenut ću sudbu Egipta i vratit ću ih u zemlju Patros, domovinu njihovu, i tamo će biti slabo kraljevstvo.
[15] Bit će to najslabije kraljevstvo, i nikada se više neće uzdignuti nad druge narode. Učinit ću ih tako nejakim da više nikada neće vladati narodima.
[16] Neće više nikada biti uzdanica domu Izraelovu, sjetivši se grijeha njihovih kad zatraže pomoć. Tad će spoznati da sam Ja Gospod Bog.”
[17] Gospodnja riječ mi dođe prvog dana prvog mjeseca dvadeset i sedme godine:
[18] „Sine čovječiji, Nabukodonosor, kralj babilonski, dade naredbu vojsci, i oni se napatiše u borbi protiv Tira. Svaka glava ostade ćelava, svako rame trošno, ali ni on niti vojska njegova ne dobiše ništa od Tira čime bi naplatili napore svoje.”
[19] Stoga Gospod Bog kaza ovako: „Gle, predat ću egipatsku zemlju Nabukodonosoru, kralju Babilona. On će iznijeti bogatstvo njeno, popljačkat će je i poplijeniti; to će vojsci njegovoj biti plata.
[20] Dao sam mu zemlju Egipat kao nagradu za napore njegove, jer oni to učiniše za Me” – tako kaza Gospod Bog.
[21] „Tog dana ću dati da domu Izraelovu izraste rog, i otvorit ću usne tvoje među njima. Tad će spoznati da sam Ja Gospod Bog.”