[1] Dođe mi Gospodnja riječ:
[2] „Sine čovječiji, obrati se svome narodu i reci im ovako: Ako pustim mač na neku zemlju, a taj narod izabere čovjeka i postavi ga kao stražara,
[3] i ako taj čovjek ugleda mač pa to oglasi rogom,
[4] onda će krv svakog čovjeka koji strada od mača biti njegova vlastita krivica – jer čuo je rog i nije mario za upozorenje.
[5] Čuo je zvuk roga i nije mario, krivica i krv je na njemu. Spasio bi vlastiti život da je poslušao upozorenje.
[6] No, ako stražar vidi mač i ako to ne oglasi rogom da upozori narod, i ako mač udari i ubije bilo kojeg čovjeka, onda će pokositi tog čovjeka po opakosti njegovoj, no, za krv njegovu će odgovarati stražar.”
[7] Tako je, sine čovječiji, Ja te postavih kao stražara doma Izraelova. Upozorit ćeš ih kad god primiš Moju riječ.
[8] Ako opakim poručim: „O, opaki čovječe, zasigurno ćeš umrijeti”, a ti ga ne upozoriš ne bi li se okanio svojih staza, onda ćeš odgovarati za krv njegovu.
[9] No, ako ga upozoriš, ako mu kažeš da se odrekne svojih staza, a on te ne posluša, onda će taj čovjek umrijeti u opakosti svojoj, ali ti ćeš spasiti vlastitu dušu.
[10] Sine čovječiji, ovako kaži domu Izraelovu; rekli ste ovako: „Doista, okaljani smo grijesima i prijestupima svojim, zbog njih truhnemo i propadamo. Kako da dalje živimo?”
[11] Ti im reci: „Tako mi Moga života” – to je riječ Gospodnja – „nije mi mila smrt opakih, nego kad se grešnik odvrati sa svojih staza i živi – jer zašto da umireš, o, dome Izraelov?”
[12] A ti ovako kaži svome narodu, o, sine čovječiji: „Pravednika neće spasiti pravda njegova kada zgriješi, opak čovjek neće propasti zbog opakosti kada se okrene od svojih grijeha, a pravednik neće živjeti od svoga poštenja kada zgriješi.
[13] Pravedniku poručujem da će živjeti, no, neće se prisjećati pravednosti njegove ako se u nju uzda a grijeh čini, nego će umrijeti u grijehu svome.”
[14] Premda govorim grešniku: „Zasigurno ćeš umrijeti!”, no, ipak, ako se ostavi svoga grijeha i učini ono što je pravedno i pošteno;
[15] ako opak čovjek održi obećanje, ako vrati ono što je ukrao, ako krene stazama života ne griješeći – onda će zasigurno živjeti, neće ga snaći smrt.
[16] Neće se na njegovu štetu prisjećati nijednog grijeha koji je učinio. Učinio je ono što je pravedno i pošteno, i zato će živjeti.
[17] A ipak tvoj narod viče: „Gospodnja staza je nepravedna”, no, njihovi putevi su grješni.
[18] Kad se pravednik odvrati od svoje pravde i kada zgriješi, zasigurno će umrijeti zbog toga.
[19] A kad se opak čovjek odvrati od svoga grijeha, kad učini ono što je pravedno i pošteno, onda će sigurno kroz to živjeti.
[20] A ipak govorite: „Gospodnja staza je nepravedna”. O, dome Izraelov, svakome ću presuditi po njegovim stazama.
[21] U dvanaestoj godini našeg izgnanstva, petog dana desetog mjeseca dođe k meni bjegunac iz Jerusalema i reče: „Grad je pao.”
[22] No, mene je noć prije njegova dolaska pritiskala Gospodnja ruka, i On je otvorio moja usta u ono vrijeme kada bjegunac dođe, i nisam više bio nijem.
[23] Dođe mi Gospodnja riječ:
[24] „Čovječiji sine, stanovnici ove pustoši u zemlji Izrael još uvijek govore: ‘Abraham je bio jedan čovjek pa mu je pripala zemlja, mi smo mnogi, stoga zasigurno pripada nama.’
[25] Zato im kaži: Ovako veli Gospod Bog: Jedete krvavo meso, prolijevate krv i zagledate idole; da li da vama takvima pripadne zemlja?
[26] Mač vam je oslonac, činite gadosti, svaki skrnavi ženu svoga bližnjeg; i vama da pripadne zemlja?
[27] Kaži im ovako: Gospod Bog reče: Tako mi Mog života, sigurno će oni u pustarama pasti od mača, a sve one koji su u poljima predat ću kao plijen divljim zvijerima, a oni što se kriju u tvrđama i pećinama stradat će od bolesti.
[28] Zemlju ću opustošiti i učiniti pustinjom, slomit ću njenu oholost, a brda Izraela će ostati toliko pusta da tuda niko neće prolaziti.
[29] Tad će spoznati da sam Ja Gospod, kad zemlju opustošim i pretvorim u pustinju zbog gadosti koje su činili.
[30] A ti, sine čovječiji, narod tvoj koji o tebi govori kraj zidina, kraj vrata svojih kuća, koji jedni drugima, braći svojoj, govore: ‘Dođi da čujemo riječ Gospodnju!’
[31] Oni koji tebi prilaze kao narod, koji pred tobom sjedaju, koji čuju šta kažeš ali to ne čine, jer sve rade s pohotnim riječima, jer su srca svoja upravili na dobit.
[32] Gle, ti si njima kao čovjek koji pjeva slatke pjesme s divnim glasom, koji valjano udara u žice – oni čuju što govoriš ali tako ne čine.
[33] Kada dođe ovo vrijeme – a zasigurno će doći – onda će shvatiti da je među njima bio vjerovjesnik.”