Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 6:07

[1] Gospodnja riječ mi dođe dvanaeste godine, prvog dana dvanaestog mjeseca:

[2] „Sine čovječiji, zaplači nad faraonom i Egiptom i reci im ovako: Sebe smatraš lavom među narodima, no, ti si poput čudovišta usred mora. Bučio si po rijekama, gazio nogama vodu, posve je zamutio.

[3] Ovako kaza Gospod Bog: Bacit ću Svoju mrežu na te uz mnoštvo i silu naroda, a oni će te izvući u Mojoj mreži.

[4] Oborit ću te na zemlju, otjerati na polje otvoreno, i dat ću da se sve ptice nebeske na tebi nasele, a zvijeri cijele zemlje ću zasititi tobom.

[5] Razbacat ću tvoje meso po gorama, ispuniti doline lešinom tvojom,

[6] zemlju ću natopiti tvojom krvlju sve do gora, klisure ću njome ispuniti.

[7] Sakrit ću nebesa i pomračiti zvijezde kad te budem razarao;

[8] pomračit ću sva blistava svjetla neba, pustit ću tamu na tebe i zemlju tvoju,” tako kaza Gospod Bog.

[9] „Rastužit ću srca mnogih naroda kada obznanim propast tvoju u zemljama tebi neznanim.

[10] Dat ću da se mnogi narodi zgroze tobom, njihovi će se kraljevi užasnuti zbog tebe kad pred njima izvučem mač. Drhtat će u svakome trenu, svaki će se plašiti za svoj život na dan propasti tvoje.”

[11] Jer Gospod Bog kaza ovako: „Stići će te mač babilonskog kralja,

[12] dat ću da mnoštvo tvoje padne od mača silnika, onih najnemilosrdnijih među narodima. Skršit će oholost egipatsku, propast će mnoštvo njegovo.

[13] Istrijebit ću zvijeri njihove, što su pokraj mnogih voda, i neće ih više mučiti ni korak ljudski, niti kopita životinjska.

[14] Tad ću razbistriti vode, dati da rijeke poteku kao ulje” – tako kaza Gospod Bog.

[15] „Kad opustošim zemlju Egipat, i kad zemlja ostane ispražnjena, kad pokosim sve one što su u njoj, tad će spoznati da sam Ja Gospod.

[16] A ovo je tužaljka koju će zapjevati. Zapjevat će kćeri naroda nad Egiptom, nad mnoštvom njegovim, tamo će odzvanjati” – tako kaza Gospod Bog.

[17] Gospodnja riječ mi dođe dvanaeste godine, petnaestog dana dvanaestog mjeseca:

[18] „Sine čovječiji, jauči zbog mnoštva egipatskog i pošalji ih dolje, Egipat i kćeri krasnih naroda; dolje u podzemni svijet, onima koji su sišli u provaliju:

[19] Koga ste nadmašili ljepotom svojom? Pođite i lezite među one neobrezane.

[20] Past će među one koje je mač pobio. Egipat je predan maču – odvedite ga s mnoštvom njegovim.

[21] Obratit će im se vođe silne i pomagači iz podzemlja: ‘Sišli su, legli, svi ovi neobrezani koje je mač pokosio.’

[22] Asirija je među njima i cijelo društvo njeno; grobovi svuda uokolo, grobnice onih koje je mač pokosio;

[23] grobovi onih koji su u najcrnjem dijelu provalije, a društvo je svuda oko groba, svi oni koji su pali od mača, koji su širili strahotu u zemlji živih.

[24] Tu je Elam i mnoštvo oko njegovog groba; svi oni koji su pali od mača, koji su sišli neobrezani u podzemlje, koji su širili svoju strahotu u zemlji živih – i oni snose sramotu s onima koji u provaliju silaze.

[25] Spremili su mu ležaj među onim poginulima s cijelim mnoštvom njegovim; a uokolo su grobnice svih neobrezanih, svih onih koje je mač pokosio. Jer se njihova strahota širila zemljom živih, i oni snose sramotu s onima koji u provaliju silaze. Tako ih smještaju među one poginule.

[26] Tu je Mešek-Tubal s cijelim mnoštvom svojim, a svuda uokolo su grobovi neobrezanih, onih koje je mač pokosio – jer oni šire svoju strahotu u zemlji živih.

[27] Nisu legli s onim silnicima, svi ovi koji su između neobrezanih, svi koji siđoše u carstvo mrtvih s oružjem svojim, s mačevima položenim pod glave, čija je nepravda u kostima njihovim – jer strahota moćnika je harala zemljom.

[28] A što se tebe tiče – past ćeš slomljen i leći među neobrezane, među one koji u provaliju silaze.

[29] Tamo je Edom, svi kraljevi njegovi i knezovi, koji su položeni među one koje je mač pokosio ma kako silni i moćni bili – sve zbog strahote nasilništva njihova; tako leže s neobrezanima što u provaliju silaze.

[30] Knezovi sjevera su tamo, svi zajedno, svi Sidonci koji su sišli sramotno među pobijene zbog strahote nasilništva svoga. Tako leže neobrezani s onima koje je mač pokosio, snose sramotu s onima što u provaliju silaze.

[31] Kada ih faraon ugleda bit će utješen zbog mnoštva svoga, faraon i cijela armija njegova koju je mač istrijebio” – tako kaza Gospod Bog.

[32] „Jer Ja širim strahotu u zemlji živih, a on će leći među one neobrezane koje je mač pokosio – tako će biti s faraonom i mnoštvom njegovim” – to je riječ Gospoda Boga.

Ezekiel — Chapters