[1] Duh me podiže i odvede do istočne kapije Gospodnjeg hrama, one koja je okrenuta izlasku sunca. I gle, tamo je na ulazu stajalo dvadeset i pet muževa, a među njima ugledam Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina, narodne poglavare.
[2] Tad mi se On obrati govoreći: „Sine čovječiji, ovo su ljudi koji zlo smišljaju i loše savjetuju u ovome gradu!
[3] Oni vele: ‘Neće li ponovo graditi kuće? Jerusalem je lonac, a mi meso!’
[4] Zato moraš predskazivati! Predskazuj, sine čovječiji!”
[5] Tako se Gospodnji duh spusti na mene i reče: „Poruči im ovako: Ovako veli Gospod: Vi, dom Izraelov, tako govorite, a znam, dobro znam, šta se uzdiže u vašem duhu!
[6] Pobili ste mnoge u ovome gradu i ispunili ulice leševima.
[7] Stoga Gospod, Bog vaš, ovako kaza: One pobijene, koje ste u Jerusalemu poklali – oni su meso, a Jerusalem lonac; ali vaš će izvesti iz njega!
[8] Plašite se mača, ali Ja ću dati da vas mač stigne! Tako kaza Gospod Bog.
[9] Izvest ću vas iz Jerusalema i predati strancima koji će vam presuditi.
[10] Poginut ćete od mača; presudit ću vam u Izraelu i spoznat ćete da sam Ja Gospod!
[11] Ovaj grad neće biti vaš lonac, a ni vi nećete biti meso u njemu, nego ću vam presuditi u Izraelu.
[12] Tako ćete spoznati da sam Ja Gospod u čijim odredbama niste hodili, čije odredbe niste poštovali; nego ste slijedili običaje okolnih naroda i po njima se ravnali.”
[13] I desi se da Pelatju, sin Benajina, odjednom snađe smrt dok sam tako predskazivao. A ja padoh ničice i stadoh kukati i vikati: „Ah gospodaru, Gospode, hoćeš li istrijebiti cijeli ostatak Izraelov?”
[14] Tad mi dođe Gospodnja riječ:
[15] „Sine čovječiji, braća tvoja, doista, tvoja braća, rodbina i cijeli dom Izraelov – svi oni su ti o kojima stanovnici Jerusalema govore: ‘Daleki su od Gospoda; ovu zemlju dadoše nama!’
[16] Zato ćeš im kazati ovako: Ovako veli Gospod Bog: Doista sam ih protjerao daleko među tuđe narode i rasijao po zemljama; no, Ja im ubrzo postadoh svetinja u tim zemljama u koje dođoše.
[17] Zato reci: Ovako kaza Gospod Bog: Sabrat ću vas iz naroda i zemalja u koje sam vas rasijao, iznova ću vas skupiti i dat ću vam zemlju Izrael.
[18] Tamo će doći i protjerati opake i njihove gadosti.
[19] A njima ću dati srce jedinstveno, doista, položit ću novi duh u njihovu nutrinu; istrgnut ću srce kameno i položiti srca živa
[20] da slijede Moje odredbe i zakone – oni će biti Moj narod, a Ja Bog njihov.
[21] Ali onima kojima srce bludi za gadostima i opakim ljudima; njima ću sve sručiti na vlastite glave. Tako kaza Gospod Bog.”
[22] Potom kerubini podigoše krila, a točkovi se stadoše kretati za njima, a Gospodnja slava je bdjela nad njima.
[23] Gospodnja slava se podiže iz grada, i tako se zaustavi na brdu koje je istočno od njega.
[24] A mene uze duh i povede me u viđenjima, u licima Božijim nazad u Kaldeju onim sužnjevima. Ono viđenje koje sam ugledao se podiže i ode od mene.
[25] I tako sužnjevima prenesoh sve Gospodnje riječi, sve što mi je Gospod dao vidjeti.