[1] Dođe mi Gospodnja riječ:
[2] „Čovječiji sine, okreni se gorama Izraela i o njima predskazuj,
[3] kaži: ‘Gore izraelske, čujte riječ Gospoda Boga! Ovako kaza Gospod Bog gorama i planinama, provalijama i dolinama: Gle, sam ću vas snaći mačem i upropastiti vaše visine.
[4] Srušit ću vaše žrtvenike i stupove. Dat ću da vaše lešine padnu pred idolima.
[5] Doista, bacit ću tjelesa Izraelovih sinova pred njihove idole; rasijat ću njihove kosti oko žrtvenika.
[6] Vaši će gradovi ostati pusti, uzvisine poharane, žrtvenici posve razrušeni i smrvljeni, vaši idoli razbijeni i razoreni, stupovi oboreni i djela ruku vaših upropaštena.
[7] Umirat će među vama, a vi ćete spoznati da sam Ja Gospod!
[8] No, poštedjet ću mali dio, ostavit ću šaku koja će umaći narodima, kad vas rastjeraju po raznim zemljama.
[9] A oni koji se spase prisjećati će se Mene među narodima, tamo gdje ih odvedu porobljene, kad se slome srca njihova bludnička, ona srca koja se od Mene odvratiše i oči koje su bludile za tuđim bogovima. Tad će se gaditi sami sebi zbog opakosti koje učiniše svojim grozotama,
[10] i shvatit će da sam Gospod. Nisam uzalud govorio da ću ih kazniti ovom nevoljom!’”
[11] Ovako kaza Gospod Bog: „Pljesni rukama i udari nogom o zemlju, nariči zbog sramotne gadosti Izraelova doma! Stradat će od mača, gladi i kuge!
[12] Oni koji budu daleko stradat će od kuge, a onaj koji je blizak poginut će od mača; a oni ostali, pošteđeni, će umrijeti od gladi. Tako ću na vama iskaliti groznu srdžbu Svoju.
[13] Shvatit ćete da sam Ja Gospod, kad vidite vaše poginule usred idola i žrtvenika, na svim visokim gorama, na svim planinama, pod svim zelenim stablima i gustim hrastovima; na svim onim mjestima gdje ste miomirisima kadili idolima.
[14] A Ja ću pružiti Svoju ruku protiv njih, poharat ću zemlju i učinit je pustarom gorom od pustinje Diblat; tako ću učiniti u svim naseljima njihovim – shvatit će da sam Ja Gospod!”