[1] Dođe mi Gospodnja riječ:
[2] „Sine čovječiji, predskazuj protiv izraelskih pastira; predskazuj, besjedi im, poruči pastirima: Ovako kaza Gospod Bog: Ah, pastiri izraelski, vi koji ste se sami zasitili! Zar nije posao pastira da napasa ovce?
[3] Jedete mast, izrađujete haljine od vune, koljete uhranjene životinje, ali ovce ne hranite.
[4] Niste okrijepili one nejake, niste izliječili bolesnike, niste povili ranjenike, niste vratili one koji su zalutali, niste tražili one što su se izgubili, a vladali ste nasiljem i ohološću.
[5] Tako su se raštrkale jer nisu imale pastira, postadoše plijen divljim zvijerima.
[6] Rasijane su ovce Moje; lutale su po gorama i brdima. Moje ovce rasijaše po cijeloj zemlji, no, niko ih nije tražio.”
[7] Pastiri, zato čujte riječ Gospodnju:
[8] „Tako mi Moga života” – to je riječ Gospodnja – „zato što su Moje ovce postale plijen; plijen svim divljim zvijerima jer nema pastira, a oni Moje ovce nisu tražili, same su se hranile jer ih niko nije napasao.
[9] Stoga pastiri, čujte Gospodnju riječ:
[10] Ovako kaže Gospod Bog: Gle, Ja sam protiv pastira, oni će odgovarati za Moje ovce i neće ih više napasati. Pastiri se više neće gojiti, spasit ću Svoje ovce od njihovih žvalja, i neće im biti obrok.”
[11] Jer ovako kaza Gospod Bog: „Gle, sam ću potražiti Svoje ovce, Ja ću ih pronaći.
[12] Onako kako pastir traži stado dok je među raštrkanim ovcama, tako ću ih potražiti i spasit sa svih onih mjesta gdje bijahu rasijane na dan crnine i oblaka.
[13] Povest ću ih iz naroda i sabrati iz zemalja; tako ću ih dovesti u vlastitu zemlju. Nahranit ću ih na gorama Izraela, pokraj klanaca, u svim naseljenim mjestima zemlje.
[14] Izvest ću ih na valjan pašnjak, i pašnjaci će im biti na gorama izraelskim. Tamo će leći na dobrim pašnjacima, i napasat će se na blagorodnim njivama izraelskih gora.
[15] Ja ću biti pastir ovaca Svojih, i Ja ću dati da mirno počinu” – tako kaza Gospod Bog.
[16] „Potražit ću one izgubljene, vratiti one što su zalutale, poviti one ranjene, okrijepiti slabe, a poklati one ugojene i jake; u pravdi ću ih hraniti.
[17] A što se tiče vas, o, stado Moje, ovako kaza Gospod Bog: Gle, ja sudim između dvije ovce, presuđujem između ovana i jarca.
[18] Zar vam nije dovoljan valjan pašnjak, već ga morate gaziti? Zar čista voda nije dosta, pa morate ostatak zamutiti nogama?
[19] Moraju li Moje ovce jesti ono što ste vi pogazili, piti ono što ste vi zamutili?”
[20] Stoga Gospod Bog kaza ovako: „Gle, Ja ću presuditi između mršave i ugojene ovce,
[21] jer gurate stranom i ramenom, sve nejake bodete rogovima sve dok ih ne rastjerate.
[22] Spasit ću Svoje stado, neće više biti plijen. Presudit ću između dvije ovce.
[23] A iznad njih ću postaviti pastira, slugu Moga Davida, i on će ih napasati; on će ih hraniti i biti pastir njihov.
[24] A Ja, Gospod, ću biti Bog njihov, a Moj sluga David će biti knez među njima. Ja sam Gospod, tako sam kazao.
[25] Sklopit ću savez mira s njima, protjerati divlje zvijeri iz zemlje tako da će mirno živjeti u divljini i spavati po šumama.
[26] Preobrazit ću njih same i sva mjesta oko Moga brda u blagoslov. Poslat ću kiše u pravo vrijeme; bit će to kiše blagoslova.
[27] A drveće u polju će donijeti plodove, uvećat će se rod zemlje, i tako će živjeti mirno u svojoj zemlji. Tako će spoznati da sam Ja Gospod kad slomim njihov jaram i kada ih spasim od onih ruku koje ih porobiše.
[28] Neće više biti plijen narodima, zvijeri u zemlji ih neće proždirati.
[29] A ja ću im dati slavan nasad, neće više biti gladi u zemlji, i neće više biti ruglo naroda.
[30] Tako će spoznati da sam Ja Gospod, Bog njihov, a da su oni, dom Izraelov, Moj narod” – tako kaza Gospod Bog.
[31] „Vi ste Moje ovce, stado Moga pašnjaka, a Ja sam vaš Bog” – tako reče Gospod.