[1] Gospodnja riječ mi dođe devete godine, desetog dana desetog mjeseca:
[2] „Sine čovječiji, zabilježi ime ovome danu, doista, zapiši današnji dan, jer babilonski kralj danas kreće protiv Jerusalema!
[3] A domu odmetničkom iznesi poređenje, reci ovako: Gospod Bog kaza: Pristavi lonac, naspi vode u njega!
[4] Pokupi sve valjano meso, but i plećke, i sve stavi zajedno s najdebljim kostima.
[5] Uzmi najbolji dio od stada, naloži vatru ispod; neka dobro provri, da se i kosti skuhaju.”
[6] Stoga Gospod Bog kaza: „Teško ovom krvavom gradu, loncu koji je zahrđao i kojeg niko nije ostrugao! Vadi komad po komad mesa, ali ne bacaj za njega kocke!
[7] Jer još je krvi usred njega! Prolio je na golu stijenu a ne na zemlju, gdje bi je prašina mogla prekriti.
[8] Zbog raspaljene srdžbe Svoje, zbog osvete koju sam naumio, dadoh da im krv padne na golu stijenu i da je ništa ne prekrije.”
[9] Stoga Gospod Bog kaza: „Teško ovom gradu krvoprolića! Ja ću naslagati veliku lomaču!
[10] Skupite drva, potpalite vatru, skuhajte meso, dodajte začin, neka se i kosti raskuhaju!
[11] Potom prazan lonac ostavi na žaru, neka se užari mjed njegova, da se nečist istopi, i da hrđa sagori.
[12] Trud uzalud! Ostade hrđe sila, i ona odolje vatri.
[13] Opet činiš opakosti u nečistoći svojoj! Htjedoh te očistiti, ali ti ne dade – zato ćeš ostati nečist sve dok na tebi ne iskalim gnjev Svoj.
[14] Ja, Gospod, kazah tako; tako će biti i tako ću učiniti! Neću popustiti, neću te poštedjeti, i neće mi biti žao. Sudit će ti po djelima tvojim i postupcima – tako kaza Gospod Bog.”
[15] Tad mi dođe Gospodnja riječ:
[16] „Sine čovječiji, uzet ću radost očiju tvojih jednim udarcem. Ali ti nemoj zbog toga naricati, nemoj kukati i prolijevati suze.
[17] Tiho jecaj, ali ne nariči zbog mrtvih! Obveži kapu i navuci obuću; nemoj prekrivati brade i jesti hljeba žalosti!”
[18] Tako sam ujutro govorio narodu, a uvečer moju ženu snađe smrt. Narednog jutra učinih onako kako mi je rečeno.
[19] Tad me narod upita: „Nećeš li nam reći šta to znači za nas? Sve to što činiš?”
[20] A ja im odgovorih: „Dođe mi Gospodnja riječ:
[21] Kaži domu Izraelovu: Ovako kaza Gospod Bog: Gle, oskrnavit ću vaše svetište, vaš ponos uznositi, radost vaših očiju i žudnje duha vašeg. Mač će pokositi sinove i kćeri vaše, one koje ostaviste!
[22] A tad ćete činiti kao što ja činim; nećete prekrivati brade i jesti hljeb žalosti.
[23] Ostavit ćete kape na glavama i obuću na nogama; nećete naricati, kukati i plakati, patit ćete zbog svojih nedjela i zajedno jecati.
[24] Tako će vam Ezekiel biti znak – učinit ćete onako kao što on učini – a spoznat ćete da sam Ja Gospod kad se sve to desi!”
[25] „A gle, sine čovječiji, onoga dana kad im uzmem silnu tvrđavu, krasotu veselja njihova, radost njihovih očiju, žudnju duša, sinove i kćeri –
[26] toga dana će ti doći jedan bjegunac i dojaviti.
[27] Tog dana ćeš progovoriti s njim; govorit ćeš i nećeš više biti nijem. Tako ćeš im biti znak i oni će spoznati da sam Ja Gospod.”