[1] Potom glasno vikne u moje uši: „Dođite upravnici grada! Neka svaki od vas u ruke uzme svoje razorno oružje!”
[2] Kad gle, priđe šest muževa putem koji vodi od Gornje kapije, one koja je okrenuta sjeveru, i svaki je nosio razorno oružje; a između njih je stajao jedan čovjek. Na sebi je imao laneno odijelu, a o pojasu mu je visio pisarski pribor. Tako ovi muževi uđoše i stanu pokraj mjedenog žrtvenika.
[3] Tad se iz Keruba podiže Gospodnja slava, jer je ranije bila na njemu, i prijeđe do praga Hrama. Potom vikne onom čovjeku u lanenim haljinama koji je o pojasu nosio pisarski pribor.
[4] Gospod mu reče: „Prođi kroz grad, posred Jerusalema i nacrtaj znak na čelima ljudi, svih onih koji nariču i ječe zbog gadosti koju učiniše među njima!”
[5] A drugima preda mnom reče: „Pođite za njim kroz grad i davite; neka vaše oko ne štedi, nemojte imati milosti.
[6] Koljite, ubijajte starce, mladiće i djevice, djecu i žene! Ali nemojte doticati nijednog čovjeka koji na čelu nosi znak! Krenite od Svetišta.” Tad oni krenu od starješina koji su bili pred Hramom.
[7] I On im naredi: „Oskrnavite Dom i ispunite predvorje lešinama! Izađite!” Tad oni izađu i počnu ubijati po gradu.
[8] I bi nakon što su tako ubijali, kad jedini ja ostadoh – tad padoh ničice i viknuh: „Ah, Gospode Bože, hoćeš li u svome bijesu kojim udaraš Jerusalem poubijati cijeli preostali Izrael?”
[9] A on mi odgovori: „Grijeh doma Izraelova i doma Judina je ogroman! Zemlja je ispunjena krvlju, grad nepravdom, jer oni vele: ‘Gospod je ostavio zemlju!’ i ‘Gospod to ne vidi!’
[10] Zbog toga ih Moje oko neće štedjeti, neću im se smilovati – odvraćanje njihovo ću sručiti na njihove glave.”
[11] I gle, čovjek koji je na sebi imao lanene haljine, koji je o pojasu nosio pisarsku pribor, dade izvještaj govoreći: „Ispunio sam Tvoju zapovijed!”